Polude naša politička elita sa tim odlivanjem mozgova. Kao da smo aždaje pa svaka glava ima po jedan mozak. Opet mi je pao neki tekst gde predsednik Privredne komore Srbije Miloš Bugarin izjvaljuje ono što je pre neki dan izjavljivao dragi nam ministar za nauku i tehnologiju ili tehnološki razvoj, mada ne znam šta mi to razvijamo
Na ovom belom svetu postoje
tri (3) muškarca kojima bih bez razmišljanja ustupila
prostor na blogu.
Čak iako ne poznajem tematiku o kojoj pišu.
Čak iako to njihovo pisanije podrazumeva ozbiljne konsekvence.
Njih trojica su u tom pravu ravnopravni.
A oni su:
Daniel Day Lewis, svi ga znate, samo
ja ne znam bloguje li on uopšte. Ako ovo pročita,
neka dodje, vrata mog bloga su mu otvorena.
Coa Smor, bloger koji je ovde registrovan pre mene,
napisao par komentara i nestao.
On bije glavom o različite zidove, nema vremena sa sobom da
porazgovara, samnom još i stiže, ponekad.
On je moj stariji sin.
Ludi Pingvin, takodje sastavlja dan i noć,
sigurna sam da je ovo retka prilika u kojoj će blogovati.
Moj mladji sin:
Danas posle pazara tout le Karaova (Crna dolina) se okupila u izletištu sela Čomlekči da gleda ljude koji, okupani maslinovim uljem, turaju jedni drugima ruke u kožne gaće iliti, pogađate već, pe(h)livane.
...Ocekujem da mi se deda, koji inace u svojoj 83coj ima puno planova za buducnost, pojavi kao honorarno zaposlen u Majkrosoftu.
Mama, inace, ne govori dobro engleski, nego ruski. mozda ne bi bilo lose da joj se Gugl nasetuje na ruski, da se ne bi iz neznanja uvalila u probleme, radosno kliktajuci na razne opcije misleci da dolaze od deteta u inostranstvu? Parental control... Pre neki dan sam joj za frenda predlozila jednog mog druga iz osnovne skole kog je ona obozavala, a i on nju, samo na malo drugaciji nacin, do te mere da je se zivo seca kao dobre ribe iako je poslednji put video
Gost autor: Zoran Horvat
Napomena: Ovaj tekst je napisao Zoran Horvat i zamolio me da ga prenesem na blogu. Tekst je njegovo autorsko delo. Naslov, analize, stavovi i mišljenja, koji su u tekstu izneseni, su njegovi. Zoran se registrovao na blogu i odgovaraće na Vaša pitanja, sugestije i slično. On piše "bez dlake na jeziku". :)
Smatram da je privatnost na Internetu "vrući problem" današnjice i da su različiti tekstovi i diskusije na tu temu potrebni i korisni.
Sledi Zoranov tekst.
Mnogi od posetilaca ovog bloga se sećaju zlatnih vremena JNA i služenja vojnog roka (za većinu ne baš naročito inspirativnog). Omiljene vojničke priče i legende, koje su se mogle čuti nakon vojničkih dana, su i one o „dobrovoljcima". Primera radi: dođe kapetan jednog dana pred četu i kaže: „Ima li ovde neko da zna francuski?" Brže bolje javi se njih nekoliko ponosnih znalaca, misleći da je to ulaznica za poziciju i mesto koje će olakšati služenje vojnog roka. Kad se dovoljno dobrovoljaca javi, onda kapetan kaže: „Stigao je ugalj, treba da istovari, hajdemo Francuzi za desetarom tim i tim, da istovarite onaj kamion tamo". Postoje bezbrojne varijacije na ovu temu.
Ali, iako je služenje vojnog roka ukinuto, vremena dobrovoljaca nisu prošla. Većina nas smo ovih meseci i godina dobrovoljci i volontiramo u disciplini davanja ličnih informacija. Naše volontiranje je manje ili više nesvesno, a informacije dajemo na različite strane. Delimo ih na društvenim mrežama, Internet pretraživačima, ali i jednostavnim surfovanjem, pristupom bežičnim mrežama, korišćenjem svojih mobilnih telefona ili drugih usluga.
Po svemu sudeći, Treći svetski rat imaće obeležja računarskog / kompjuterskog rata (engl. cyber war) ili će možda „samo" početi kao kompjuterski rat, a nastaviti se nekim drugim sredstvima, kad računari i komunikacione mreže ispadnu iz pogona. Da li je taj sukob već počeo?
Evo nekoliko događaja koji mogu da nas ispune nelagodom ovih dana.
U nedelju, dok je Bozidar Djelic, neimajuci pametnog (pametnijeg?) posla, otvarao nekakav foto-tapet po beogradskom aerodromu izasla je lista top 500 univerziteta u svetu. A nekako, tek koji dan pre toga, razisla se sa plocnika ispred Vlade Srbije grupa studenata koja u principu protestvovala strajkujuci gladju zato sto hoce da studira, ispunjava uslove ali avaj nema pare.
Foto-tapeta Bozidara Djelica, najverovatnije jedan od vecih investicionih projekata u infrastrukturu poduzetih tokom Novembra 2010. godine, porucuje, dosta pretenciozno, to jest, a sto i to ne reci, bez trunke srama
Da li se virtuelni rat može pretvoriti u pravi? Drugim rečima: da li sajber napadi u računarskom svetu mogu da dovedu do rata u stvarnom svetu tj. do upotrebe pravog oružja i pravog rata i gde je granica? U budućnosti se to lako može desiti. Sjedinjene Američke Države razmišljaju o tome da sajber (računarske) napade na njenu infrastrukturu, računarske i informacione sisteme i mreže, smatraju aktom rata, a Pentagon zagovara mogućnost da koristi oružane snage kao odgovor na računarske napade. Ovim se otvaraju brojne ozbiljne dileme, pravne, tehničke, ali pre svega moralne - moglo bi se reći: otvara se Pandorina kutija i teško je pretpostaviti do čega to može dovesti.
Čudan naslov, ali da - postoji i tržište rupa. U ovom tekstu je reč o tržištu softverskih rupa (ranjivosti) tj. propusta u softveru koji mogu mnogima doneti ozbiljne probleme ili nekima i prednosti i korist, zavisno sa koje strane jednačine se nalazite. Informacije o rupama u bezbednosti softvera su postale roba na tržištu, koje naglo raste. Postoje prodavci, ali i širok krug zainteresovanih kupaca. Ko prodaje, ko kupuje i zašto je to opasno?
Zamislite da ste otkrili vrlo ozbiljan propust odnosno ozbiljnu bezbednosnu rupu u nekom programu (softveru) i da to saznanje može da se iskoristi za različite namene, možda čak neke veoma unosne. Šta biste uradili, kome biste to saopštili i na koji način?