Posle nešto više od 5 godina blogovanja na mom „privatnom" blogu zvanom "Dragan on Security", kao i nešto komentara na blogovima na B92 portalu, dobih priliku da se pridružim ostalim B92 blogerima u statusu autora. Zahvaljujem se mom kolegi i prijatelju Vučku na preporuci, kao i urednici bloga Vesni Dozet na pruženoj prilici.
Dolazi i kod nas vreme elektronske trgovine. O tome se dosta priča, vidim da su forumi puni rasprava na ovu temu, neki državni organi ubrzano rade na razvoju regulative i drugoj infrastrukturi, neki trgovci su počeli ili su zainteresovani i spremaju se, banke takođe. Medjutim, većina našeg naroda nije na to baš navikla, pa je zato dobro da na vreme napomenemo neke stvari o kojima treba voditi računa pri kupovini na Internetu tj. online. Bitno je da se trgovina obavlja bez straha, ali sa neophodnom dozom opreza i merama predostrožnosti.
Uz uobičajenu želju za dobro zdravlje, sreću i uspeh u novoj 2014., svima Vama (tj. nama) želim da ona bude inovativna, što nam je itekako potrebno u ovoj ekonomskoj situaciji.
Postoji široki konsenzus u akademskoj sredini, privredi, ekonomskoj politici i zajednici uopšte, zasnovan na brojnim istraživanjima, da ključ ekonomskog rasta leži u poboljšanju produktivnosti. Takođe postoji široka saglasnost da povećanje produktivnosti dolazi kroz inovacije. Što više pronalazača imamo, više otkrića i novih ideja, to smo svi smo kao društvo, pa i kao pojedinci bogatiji. Ovo odmah dovodi do pitanja: kako možemo da povećamo broj pronalazača i inovatora? Pitanje je sve važnije u svetu, pa i kod nas, obzirom na sadašnju ekonomsku krizu i sadašnje pritiske na finansije u javnom sektoru, kao i rastuće troškove visokoškolskog odnosno univerzitetskog obrazovanja.Naučni časopis Computer Science and Information Systems (ComSIS) je uvršten na SCI listu (Journal Citation Reports by Thomson Reuters) za 2010. godinu sa dvogodišnjim impakt faktorom od 0.324. Ovo više i nije baš tako nova vest, ali je svakako veoma važna za našu nauku, a nisam siguran da je medijski adekvatno propraćena (ako je uopšte neko o tome i pisao).
Šta je impakt faktor?
Svake godine izračunavaju se faktori uticaja (engl. impact factor) za sve časopise koji se referišu u citiranim bazama (Science Citation Index Expanded i Social Science Citation Index) i za sve časopise koji su bili citirani u njima. Na osnovu dobijenih rezultata biraju se novi časopisi ili isključuju već postojeći. Faktor uticaja časopisa je danas veoma raširen kriterijum za izbor časopisa u bibliotekama, kao i za izbor u kom časopisu objaviti rad. Detaljnije o tome kako se računa impakt faktor pogledajte ovde.
Gost na blogu je Milovan Matijević, vodeći analitičar ICT tržišta u Srbiji. On prati tržišna i tehnološka kretanja u poslednjih 7 godina. Sledi Milovanov tekst:
Istraživačko-razvojni kapaciteti u ICT oblasti. Može li Srbija više od „zvezde u usponu"?
O programu FP7-ICT
„Okvirni program 7" za istraživanje i tehnološki razvoj pod skraćenim nazivom FP7 najveći je istraživački i razvojni program Evropske unije. Ovaj program traje 7 godina, od 2007. do 2013, a njegov ukupni budžet iznosi preko 50 milijardi evra. FP7 je strukturno podeljen na više programskih blokova od kojih su najznačajnija sledeća četiri: saradnja (Cooperation), ljudi (People), ideje (Ideas) i kapaciteti (Capacities). Programski blok Saradnja obuhvata deset oblasti od kojih je najveća Informaciono-komunikacione tehnologije (ICT) za koju je izdvojeno ukupno oko 17 milijardi evra.
Mogu se videti različite, često zanimljive situacije, a anegdote su brojne. Da izdvojim jednu staru: neki kažu da je jedno vreme Crna Gora važila za zemlju sa najvećom penetracijom mobilnih telefona na tržištu (skoro duplo više mobilnih telefona nego stanovnika). Stvar ponosa i statusa je bila imati barem jedan mobilni telefon. Ali i konfiguracija terena je doprinela tome da mobilni telefon postane vrlo popularan.
Politički, da popunjavam neki upitnik, ja bih verovatno pustio ruku da napiše „socijal demokrata". A da mi ruka otkaže poslušnost ne bi me iznenadilo da na papiru vidim „anarho-sindikalista".
Očigledno je da nisam jedini koji se osuo anarhijom po celom telu i da su mi povod za blog Bilijeva „Beška na Kvadrat", PPP, Draft.dodgerovi glasovi i Vesnini poletarci.
Razlozi idu dalje:
Ko pomisli da bi Srbija pod anarhijom procvetala bi verovatno brzo zaključio da je u krivu kad bi se osvrnuo na svo uvelo cveće posađeno poslednjih mnogo decenija, ali bi se i sa odobravanjem iznenadio povodom onoga što Harward Business Review, institucija od renomea, u trenutku kreativnosti kaže o menadžment ekipama koje vode velike firme (a te ekipe su obično pametnije on onih što vode razne države).
Mnogi me pitaju ovih dana: šta treba da uradim da bi moj računar, mreža, informacioni sistem bio potpuno zaštićen i siguran? Obično me pitaju: koji softver da kupim, šta da instaliram, da li ima neka kutija (hardver) koji će mi rešiti problem? Drugi pitaju: šta da radim, kako da se ponašam i kako da koristim računar da bi bio miran i spokojan? Postoji li čarobni štapić i gde je? Neki drugi možda i imaju čarobne štapiće za svoje oblasti, ako verujete u bajke. Međutim, on ne postoji za tematiku o kojoj pišem na ovom blogu prethodnih nešto više od dva meseca, tj. tematiku bezbednosti računara, mreža i Interneta. I čarobni štapić se neće ni pojaviti.
Vest koja vas neće obradovati, ali bolje je da odmah znate: apsolutna sigurnost ne postoji. To važi za pojedinačni računarski sistem, mreže, komunikacione i informacione sisteme i slično. Zašto - pitate se? Pa odgovor je jednostavan: uporedite to sa realnim životom. Koliko ste vi lično sigurni dok svakoga dana žurite na posao, vodite decu u obdanište, šaljete ih u školu, vozite svoj automobil ili ga parkirate na raznim mestima, ostavljate svoj stan ili kuću dok ste svi „negde" na dnevnim obavezama, odmoru...
Moj gost na blogu je Vladimir Trkulja, startap entuzijasta, jedan od osnivača organizacije SEE ICT koja se bavi razvojem domaće startap zajednice i pružanjem podrške startapima. Sledi Vladimirov tekst. ---
U Beogradu se već treću godinu organizuje Startap Akademija, škola tehnološkog preduzetništva kroz koju su u poslednje dve godine prošli neki od najaktivnijih i najuspešnijih domaćih startapa. Školu realizuje udruženje SEE ICT koje se od 2011. godine bavi razvojem domaće startap zajednice, a za program i koncepciju ovogodišnje Akademije je odgovoran Alex Čović.
Ove godine na Akademiju ćemo upisati 30 ljudi koji žele da se njihove ideje pretoče u proizvode koje na globalnom nivou koriste milioni ljudi i koji ostvaruju značajan profit svojim osnivačima. Od treće generacije polaznika se očekuje da nastave sa tradicionalno dobrim rezultatima koje su timovi sa Akademije pokazali, i da pre svega istraju u ideji da naprave proizvod vredan globalnog tržišta.