Godinama unazad mlade ove zemlje svakodnevno zaskaču razni smutljivci skriveni u dubokoj, toploj pozadini nekad političkih, drugi put ratnih frontova, te prosto i neometano produžuju tragediju odrastanja i sazrijevanja jedne, to već slobodno možemo reći, zauvijek izgubljene generacije. Razni Bobani, Radovani, Alije, te njihovi sadašnji nasljednici nisu im ponudli ništa do praznih priča i punih cijevi za neke nove obračune u kojima bi oni opet uživali onanišući tuđim životima
Tužno je gledati one ljude koji stoje sa slikama svojih najmiliji nestalih u ludilu ratova tokom 90-ih godina. Tužno je i ružno kako se sve države regiona i međunarodni organi odnose prema tom problemu, a još tužnije što i se i dalje raspiruju strasti koristeći brojke tih nesrećnika.
Prema podacima Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji još se traga za 14.790 nestalih ljudi. Od tog broja u BiH se kao nestalo vodi 10.512 osoba, u Hrvatskoj 2.436 a na Kosovu 1.842 ljudi.
Prema podacima udruženja porodica nestalih, od ukupnog broja nestalih, nepoznata je sudbina još 4.418 Srba, od toga u BiH 1.756, Hrvatskoj 2.130 i na Kosovu i Metohiji 532.
Intenziviranje odnosa bivših republika SFRJ kod nekih budi strah od reinkarnacije SFRJ ali ima i ozbiljnih razmišljanja o intenzivnijem interesnom povezivanju i vraćanja normalnog života na ovim prostorima, posle svega ružnog šta se izdešavalo.
Svojevremeno je Putin rekao da onaj ko ne voli. Sovjetski Savez nema srca, a onaj ko misli da ga je moguće obnoviti, nema pameti.
Nešto slično se može reći i za SFRJ.Nije realno obnoviti zajedničku državu ali je realno i normalno dalje unapređivati ono što imamo zajedničko, od jezika, kulture, istorije, geografije, umetnosti do kompatibilnosti privrede i tržišta. To je upravo “Tema nedelje” u “Politici.”
Svako pominjanje neke “Jugosfere” odmah izazove žestoka protivljenja iz redova velikih nacionalnih domoljuba, rodoljuba,
Madjarska javnost novopostavljenom predsedniku Palu Šmitu zamera prečestu promenu ideoloških odela i to što je praktično potpuno podređen volji aktuelnog premijera Viktora Orbana, koji je zahvaljujući dvotrećinskoj većini svojih poslanika u parlamentu i poslao Šmita u predsedničku
Gost autor Sentinel 26
Evropska unija je najveća regionalna organizacija na planeti ,veoma ozbiljna i složena organizacija koja ima stvarnu moć. Čine je 27 zemalja, 3,9 miliona Km², oko 486 miliona gradjana, kao jedinstvena po teritoriji na 7-om mestu, a po stanovništvu na trećem mjestu u svijetu.
Priče o skorom ili kasnijem raspadu EU nemaju nikakvog realnog osnova i ostaće samo nečiji prošli ili sadašnji pusti snovi i budući deo opusa terazijske “naučne” discipline poznate pod imenom babologija.
Dakle, umjesto kukanja i moljakanja za protekciju (a radi opstanka na vlasti ) bolje je odmah prionuti na posao sa reformama, koje su veoma obimne i teške.
Gradjanima saopštiti “cijelu” istinu bez uljepšavanja.
Sastavni dio toga je i da se građani edukuju o EU, njenim institucijama i funkcionisanju, umesto da im se serviraju ideološke floskule o tome kako će namu EU teći med i mlijeko ili kako će nas EU porobiti i eksploatisati. Svakako treba građanima reći i da je EU do sada u Srbiju uložila dve milijarde evra bespovratne pomoći (od ukupno 4,5 milijarde evra međunarodne pomoći) i najavila još 1 milijardu evra za narednih pet godina.
Dakle – idemo redom.
Draga Jelka,
Biševo je po mom merilu, osećanju pusto ostrvo, u najlepšoj asocijaciji na te dve reči, iz ugla osobe koja ima potrebu da se skloni od mnoštva ljudi. Kada ovde sretneš čoveka, zaista se obraduješ.
Na Biševu je mir, divljina, bujna vegetacija raznih začina i trava, more na sve strane. Horizont u nedogled, koji u stvara utisak kao da te opasuje. Dovoljno daleeeko da se odrodiš od civilizacije. Noću su zvezde i sazvežđa na dohvat ruke.
Kosovo nije Srbija, poručili su nam juče nepristojno plaćeni narodni poslanici, svi osim onih koji su tu istinu podelili sa građanima mnogo ranije, zbog čega su mnogo ranije poneli etiketu izdajnika.
Kosovo odavno nije Srbija, priznali su nam, jer isto toliko dugo se bore za njega. I nikada neće prestati da se bore, što znači da već sada znaju da je sve što rade uzaludno.
Kosovo odavno nije mit, ili ep, kako su se juče izražavali. Kosovo je realan život. Na njihovu žalost, i pored tradicionalno dobrih namera, kockarska sreća im nedopustivo dugo okreće leđa,