Javna debata o torturi u SAD, ako se to tako može uopšte nazvati, dobija nove obrte. Kako spinovanje može vrlo lako da pretvori pristojne ljude u zadrte makijaveliste pokazuje kako je opna onoga što (olako) zovemo civilizacija tanka.
Vizualizuj neslaganje!
Preko 160.000 ljudi je odgovorilo na poziv sestre (Ezgi, 33) i brata (Ozana, 30) Tuzuna da upišu svoje virtuelno prisustvo na trgu Taksim u Istanbulu, na prvim virtuelnim demonstracijama protiv cenzure interneta. Pomoću Google Maps i zajedničkih (shared) dokumenata korisnici Gugla su u mogućnosti da podrže ovu akciju ma gde fizički bili.
Obećah nekoliko izglasanih blogova. Drugi je bio planirani blog Pendrek na vagi
Kako je Ivica Dačić postao srbijanski Hans-Dietrich Genscher i zašto od njega zavisi;
ko kome glavu skida u DS-u sve se spremajući da je skine kilavom Tadiću;
kako se ambasadori polomiše ubeđujući Tadića i Tomu da naprave 'veliku koaliciju' (koja bi imala dovoljno glasova da prizna Kosovo;
...i ostale gnusne radnje.
ili
- kako se stvari menjaju kad poveruješ u očigledno -
Muhammad Yunus je svetski poznat i svetski uticajan dobitnik Nobela za mir 2006., poreklom iz Bangladeša, obrazovanjem ekonomista, karijerom profesor u USA i - naravno, kreator "društvenog preduzetništva" i "banke za siromašne" (GrameenBank).
Sedamdesetih godina prošlog veka vratio se u Bangladeš i (po sopstvenim rečima) jednog je dana pomislio kako sav taj njegov profesorski rad, sve ono što radi - nekako nije dovoljno, nekako NE RADI ta slika koju sobom nosi i kojom obrazuje druge, sva ta ekonomska pravila, zakoni i teorije, sve to na čega bi svet trebalo da RADI, kao da ima "nekakvu grešku" i on mora da vidi GDE to sve ima "nekakvu grešku", da bi zaista sa uverenjima i ubeđenjima mogao da nastavi da - predaje, istražuje, uči druge, prenosi i širi znanja.
I - otišao je iz učionice u malo selo, nedaleko od univerzitetskog kampusa, da proveri - da li je u pravu, da li može drugačije nego što tadašnja ekonomska teorija tvrdi da je jedino moguće.
I - bio je u pravu. Moguće je. Samo treba poverovati u - očigledno i uključiti mozak.
Njegovo rešenje dobilo je ime i RADI, kako u Bangladešu, tako i u desetinama zemalja širom sveta u kojima se utemeljilo za poslednjih tridesetak godina. Rešenje se zove "društveno preduzetništvo" i "banka za siromašne".
Ne zamerite na ovom ispadu egomanije - jače je od mene. Ustanem ja jutros, u stvari ne ustanem, nego umutim kafu a lapotop mi na stolu kod kreveta i započnem dan svojom omiljenom zabavom (od kad sam prolupala) - a to je čitanje komentara na moje tekstove na mojoj Novoj srpskoj. I sad, ne mogu da odolim čak ni da sačekam još komentara - nego me u'vatila napast da odma' prenesem. Ne svoj tekst, naravno - nego komentare. Ima i pametnih... da ne bude sad
Kao što sam jednom napisala (evo, počela sam i da citiram samu sebe, a zna se ko to radi!) "dosadan
1. Ona sutra ne radi - a ja radim.
Malkice sam ljubomorna, al me je obradovala svojim tekstom : dusanovaiivanovamama
2. Sećate li se onog vica: 'Ali tata, daleko je Australija!' . 'Ćuti sine i plivaj.'
Čudesna peščana oluja u Sidneju: j.bre
3. Gde počinje umetnost a završava politika?
Ili
http://www.facebook.com/topic.php?topic=12228&uid=371637395526
"Poznato je pravilo da je za istinu dovoljan samo jedan argument, a više argumenata nagoveštavaju neku sumnjivu rabotu. A sve nas više zasipaju novim i novim argumentima zašto treba poseči najlepši drvored na Balkanu od petsto platana na Bulevaru kralja Aleksandra. Sve to pomalo liči na petljanje oko novog gripa i njene vakcine. Stari platani zasenili su bajku o novom gripu.
Danas je pred mojim vratima od stana osvanula posiljka prevelikih dimenzija da se ugura u letterbox. Sastojala se od jedne povece narandzaste torbe, nalik na one kakve prodaju Kinezi u bloku 70 a koriste se, recimo, za nosenje prljavog vesa u perionicu, ili cak za pijacu i slicno. U torbi se nalazilo jedno pisamce, i jedan leaflet.
Evo sadrzaja tog pisma na engleskom:
Narodu izginulom tokom NATO agresije na Otadžbinu.