Otišao sam u Kinu bez nekih predubeđenja. Nisam čitao, u jeku medijskog hladnog rata između Amerike, s jedne strane, i Rusije i Kine s druge, o problemima za koje američka strana optužuje kinesku. Pre svega, sama Amerika ima problem sa predsednikom Belim Suprematistom, koji, kada bi mu svet to dozvolio, bi verovatno od svih "nesaveznika" ostavio crni ugarak umesto prostora gde ovi obitavaju. Čitao sam, vođen impresivnom ekonomskom situacijom Izraela, u knjizi Start Up Nation, kako su izraelski inženjeri i diplomate došli u Kinu početkom ovog našeg stoleća, na poziv domaćina, da istraže opcije za finansijsku saradnju sa Kinom. Prva stvar koju su gosti pitali bila je: "Ima li ovde antisemitizma?" "Anti-what?", iskreno su bili začuđeni domaćini. Nikada čuli. Izraelci su odmah raspakovali opremu i krenuli da softverizuju Kinu.

Video sa naj-isečcima iz Pjongjanga.

Lajkujte (na Jutjubetu, ne ovde), zapratite me ako do sada niste (klik na Subscribe), jer vas ne košta ništa, a meni će doneti parice u perspektivi :)

Ima i prevod na srpski, samo da napomenem. :)

A u veoma bliskoj budućnosti sledi mnooogo toga zanimljivog, naravno, materijal će biti kvalitetniji, jer ovo su ipak rani radovi...

It was already dark in mid-October when we arrived to the Costa Rican birding mecca of Rancho Naturalista to have dinner on the veranda but then were interrupted with a call: There’s a Mottled Owl at the other side! You can imagine the rest: everyone jumped from the table to look for the owl. Lisa Erb, the manager and owner, but also a former bird guide, perfectly understood her guests. 

After dinner, some teams walked around

(Odlomak iz rukopisa putopisnog romana)

Prve slike Pjongjanga. Priljubila sam nos uz staklo minibusa niz koje se sliva kiša i pomno poput kakvog špijuna, kako se povremeno osećam, prikupljam prizore o kojima ću kasnije pisati.  

Prazan autoput, bez ijednog jedinog vozila. Slika koja je neprihvatljiva oku naviklom na prezagušene kineske puteve, pa ona, ta dva kratkovida oka, trepću u neverici, dok se glava izvija prema prednjem staklu i vozaču, u nestrpljivom očekivanju da se tamo u daljini najzad pojavi neki automobil. A stvarnost uvek iznenadi, pa

: prica za laku noc 

Da li ste ikada napisali blog bez ideje o cemu biste pisali. Hm. 

Evo ja jesam. Sad. Sto bi rekao svemocni ramboamadeus ... iskrene emocije su uvek na cijeni ma koliko one bile nastrane!!!

na primer kada bih napisao ODJEBITE SVI!!!  ... kako bi to ljudi shvatili. Tu je pad, treba ici dalje

Danas sam oborio licni rekord na 10 km i istrcao za 48 minuta... i 18 secundi.

 Cuo se sa starim prijateljima, odveo jedno dete na gitaru, drugo na kosarku. Dosao kuci napravio dobru veceru, (neko je tu ostavio lulu, pa

Ја бих да подсетим на један текст од пре 25 година...