U senci ovih "glamuroznih pojava" ostala je i godišnjica rođenja našeg nobelovca Ive Andrića i izdanje I kola sabranih dela Stanislava Vinavera, u redakciji profesora Gojka Tešića.
AUTOR: VERICA BARAĆ
Savet za borbu protiv korupcije je 29. septembra predstavio javnosti Izveštaj o pritiscima i kontroli medija u Srbiji, na okruglom stolu koji smo organizovali u saradnji sa Poverenikom za informacije, Zaštitnikom građana i medijskim udruženjima. Ovom događaju mediji nisu posvetili naročitu pažnju, a RTS je prenela samo reakciju svojih predstavnika na Izveštaj, bez informacije o nalazima Saveta. Zaposleni u internet-izdanju jednog velikog elektronskog medija rekli su nam da su objavili prilog o okruglom stolu, ali su odmah morali da ga uklone „po nalogu odozgo".
On se naročito pojačava kada se upali televizor ili otvore stranice tabloidne štampe. Na sve strane razbacani ostaci prethodnih režima, koske koje sada služe za glockanje, odnosno za skretanje pažnje javnosti sa glavnih problema Srbije na sporedne.
Ogromna većina građana Srbije sa veliki nestrpljenjem čeka da učestvuje u kvizu »Želite li da postanete zaposlen?«. Umesto toga, i aktuelni režim nudi jevtinu TV zabavu, bajate kvizove i glupirity šou programe sa nacionalnom frekvencijom. Prema procenama stručnjaka, skoro milion stanovnika Srbije je nezaposleno, dok 300 hiljada njih životari u siromaštvu. Kako je krenulo, uskoro će u Srbiji postojati samo dve klase: ona koja se hrani u skupštinskom restoranu i ona koja se prehranjuje u narodnoj kuhinji!
Potpuno citiram jedan mejl koji sam davno dobio:
Rat je gotov, bar ono svima poznato bombardovanje, sigurno se secate vesti i recenica u kojima smo pljuvali po agresoru :) Ovde mozete procitati sve nazive kojima je RTS nazivao NATO za vreme agresije.
Brutalna mehanicka sila
Bestijalne horde
NATO zveri
NATO monstrumi
Krvozedni agresori
Fasisticke NATO falange
Zlocinacka NATO alijansa
Zlikovacka NATO armada
Razularena soldateska
Gospodari rata u ubilackom carstvu
Tomahavk demokratija u ratnickoj avanturi
Divljacka ceta
Gigantski
У међувремену, док цео свет бруји о "иманентном трећем светском рату", као да прижељкује крв и патњу, иако се на терену не дешава ништа конкретно, интересантан текст о дилеми пред којом се налази израелски војни врх:
Činjenica da je novinarstvo u našim podnebljima dotaklo najniže grane na krošnji zvanoj društvo, nije ni tajna, a ni novost. Dovoljno je otvoriti prve u nizu tzv. šarenih dnevnih novina, čijim se klonovima ni broja ne zna, ili uključiti najgledaniju televizijsku emisiju i – svi argumenti su tu, na jednom mestu.
Od naslovne do poslednje strane, od političke pa do crne hronike - parada neproverenih i poluinformacija, nagađanja, tračeva, izjava izvučenih iz konteksta, izmišljenih priča i događaja, olako izrečenih optužbi za najteža dela... Ove tekstualne nakaze naizmenično se smenjuju sa scenama otkrivenih i često unakaženih tela stradalih ljudi, nezatamnjenim licima dece koju je neko napastvovao, fotografijama hapšenja ljudi koji su u tom trenutku samo osumnjičeni...
Umrla je predsednica Saveta za borbu protiv korupcije. I to smo saznali odmah, iako je time prekršena njena poslednja želja.
Možda neko misli da želje pokojnice, ili bilo kog pokojnika nisu važne, kad on već nije više živ (naročito tada). Možda neko misli da je vest od interesa za javnost, ali - ako je i tako - kakva su prava javnosti na raspolaganje informacijama o bilo kome ko ne želi da ih ona ima, a ako se odnose na njegovu privatnost, pa i u ovakvom slučaju (o drugima - drugi put)?
Ko je, prekršivši poslednju želju pokojnice, ujedno i objavio detalje o njenoj bolesti? Da li bi ona želela i to da sakrije? Ne znam. Svakako da joj ti podaci ne nanose posthumno nikakvu štetu, sigurno je da dodatno svedoče o njenoj izuzetnosti, ali mi možemo da sumnjamo u motive njihovog objavljivanja s obzirom na prvi prekršaj. Da li će neko odgovarati za neovlašćeno iznošenje podataka (makar samo podatka o smrti) u javnost? Ko je bio trgovac tom informacijom?
Malo je reditelja koji su imali tu sreću da ih intervjuiše lik iz njihovih filmova. To se dogodilo, a kome drugom, nego Dejvidu Linču. Njega je intervjuisala Biljana Obradović u narodu poznatija kao Biki Siti, a za one upućenije u TV dešavanja i kao Grejs (Grejs Keli, oprosti mi).
U celom ovom intervjuju za jedan ovdašnji mesečnik, odgovori i nisu bili toliko bitini koliko su pitanja bila zabavna. Dejvid Linč se dobro snašao pošto on živi u svom pomerenom svetu već godinama, i verovatno je navikao na ovakve novinarke.
Pitanja prenosim u celini:
BO: Kako ste se upoznali sa transcedentalnom meditacijom?