Autor: Rodoljub Šabić
Upravo sam, evo treći put zaredom, u manje od godinu dana, Ministarstvu kulture, informisanja i informacionog društva (Digitalnoj agendi) dostavio mišljenje o Predlogu pravilnika o tehničkim zahtevima za uređaje i programsku podršku za zakonito presretanje elektronskih komunikacija i zadržavanje podataka o elektronskim komunikacijama.
Prepiska između Poverenika i ministarstva traje dugo. A ako u tom mučnom „porađanju" jednog, na prvi pogled tehničkog, ali zapravo, za ljudska prava, suštinski bitnog akta, ima nešto pozitivno to je činjenica da iako mišljenje Poverenika nije obavezujuće već konsultativno, ministarstvo ipak nije donosilo Pravilnik, već je svaki put pristupalo izradi nove varijante. I što je još važnije, da je svaki put nova varijanta predloga bila usaglašenija sa ustavnim odredbama o zaštiti prava na privatnost komunikacije i zaštitu podataka o ličnosti.
Jutros je Meri upala u našu kuću u Beogradu, histerična, nervozna i povremeno plačljiva. Rekla je samo: Kosta danas su Zeka odveli na" Džeil". Meni je to u devet ujutru zvučalo sasvim OK. Okrenuo sam se na drugu stranu i pokušao da dospavam još malo.
Međutim ova se raskokodakala kao kokoška koja je upravo snela svoje prvo jaje. Demonstrativno je probudila našu ćerku Margaretu, koja je spavala u potkrovlju, objašnjavajući joj da je njen tata neupotrebljivi idiot koji ne želi da zaštiti svoju decu. Tu sam se probudio.
*deo nikada emitovane radio emisije
Kako sam postao svestan Alije - Svako ima pravo da se kreće - I na tarabi piše - Taoci celog života
Kako je Alija ušao u moj život
Alija je, cenim, nekoliko godina stariji od mene. Sujetno procenjujem, izgleda bar deceniju starije. Koliko sam shvatio u gradskoj čistoći Beograd radi 23 godine. Većinu tog vremena proveo je kao čistač na Zelenom vencu. Tamo ga svi znaju. Siguran sam da mu se na ulici javlja više ljudi nego nekim TV voditeljima.
da se ne učlanim, da ne budem član sa sve članskom kartom, nisam više član ni biblioteke, ono: Uđem, sednem, poručim, pojedem, popijem a iz džepa od košulje mi viri članska karta biblioteke, drug ČLAN jebote! Daklem, mogu li ja da ostanem nestranačka ličnost, kako se to mazno odomaćilo a da sve svoje mentalnofizičke sposobnosti upotrebim da, kad god se pojavi, ispili, ugleda svetlost dana... neki predlog koji je u korist ovog napaćenoglupavog naroda, se on i otelotvori, da bude zakonima potvrđen i uređen?
Nasmejaćete se, kako ćeš, na koji način,
– Jednom mi je pričala kako su se sve njene dečje igre
Na molbu naše blogokoleginice Kleinemutter prenosim ovaj tekst sa Fejsbuk stranice Autizam Beograd ( https://www.facebook.com/pg/autizam.beograd/posts/ )
Roditelji se bore da im nadležni omoguće da se njihove pordice makar vrate u stanje redovnih problema koje su imali pre epidemije virusom COVID-19.
Govore roditelji članovi Beogradskog udruženja za pomoć osoba sa autizmom i udruženja Autizam pravo na život. ( Linkovi ka klipovima su na kraju teksta - moja primedba )