Svi zaslužuju pravo da imaju svoj glas, a svet je bolje mesto kada slušamo jedni druge, delimo i gradimo zajednicu kroz naše priče, tekstove, audio i video zapise. Velike tehničke mogućnosti, koje su stigle sa razvojem računarskih i komunikacionih tehnologija, Interneta, različitih digitalnih platformi za deljenje sadržaja, pokazivanja neograničene kreativnosti i mogućnosti diskusije sa čitaocima, slušaocima, gledaocima, pratiocima, iskazivanja svojih mišljenja, stavova i slično, imaju svoje ogromne prednosti.
Međutim, imaju i svoje značajne izazove.
gost autor: shmo
Или: Предање о Станивуковићима
Упутство за коришћење:
Ова прича се преноси усменим путем. Првенствено је томе намењена.
То што је неко решио да буде у једном тренутку записана не би требало да поремети њену првобитну намену.
Na molbu naše blogokoleginice Kleinemutter prenosim ovaj tekst sa Fejsbuk stranice Autizam Beograd ( https://www.facebook.com/pg/autizam.beograd/posts/ )
Roditelji se bore da im nadležni omoguće da se njihove pordice makar vrate u stanje redovnih problema koje su imali pre epidemije virusom COVID-19.
Govore roditelji članovi Beogradskog udruženja za pomoć osoba sa autizmom i udruženja Autizam pravo na život. ( Linkovi ka klipovima su na kraju teksta - moja primedba )
Demostracije, tuče, a ni i oružana revolucija nisu delotvorne u državi koja ima jaku vojsku i policiju, i vladara koji je uzurpirao sve poluge vlasti. Neki u Srbiji, koji se predstavljaju kao analitičari društvenopoltičkog života i stanja svesti, ili kao pisci, ili ma koji drugi inetlektualci, nisu bili ratnici koji kroz sopstvenu praksu znaju da ne bi bila moguća Oktobarska revolucija, promena vlasti u Carskoj Rusiji, da se ona dva osnovna državna stuba – Vojska i Policija – nisu našli u totalanom rasulu zbog poraza tokom Prvog svetskog rata. Kao što ne bi bila moguća oružana revolicija i promena sistema vladavine u Jugoslaviji da se nije raspala država, kada je karaljevska porodica sa tovarom narodnog blaga pobegla i živela u Londonu dok je ovde besneo Građanski rat.
скупност ионако има смисла једино као збир разлика (г. Бора Ћосић)
кад размишљам о равници онда није она у првом реду географски, него симболички, духовни простор. срећем почесто ридикулозне типове морам признати, који се у све разумеју а многе недореке у окружењу у пар минута би стабилизовали те душевном аблуцијом многих нас слуђених тренутком транзиције (Coronu и да не помињем) кликом прстију усмерили ка изнедрујућем бољем .благо им је.брда људе чине другојачијим.тамо се слични проблеми решавају радикалније.