Danas sam otišao do Vojvođanske banke u kojoj držim milione koje dobijam kao donacije za uništavanje Srbije, tradicionalne porodice, širenje homoseksualizma i dočekalo me je iznenađenje.
Sve šalterske službenice (jer u toj banci na šalteru rade samo žene, kao u većini slučajeva) i sve su imale žute majice sa dugim rukavima na kojima su bili ispisani slogani o kamatama, novcu i šta ti ja znam preko grudi.
Dok je ona radila svoj posao, ja sam gledao ženi u sise. Imala je velike sise koje ja ne bih primetio da banka u kojoj radi nije odlučila da njoj na sisama zakači slogan. Sise su skakutale dok je ona kuckala po tastaturi. Slogan nisam uspeo da pročitam jer je bio naboran, ali sam zato uspeo da vidim njene sise.
Dođosmo, videsmo, ubismo. Zamislite zemlju u kojoj svi nezaposleni primaju oko 700 dolara, gde država za svako novorođenče daje 7.000 dolara, sklapanje braka 64.000, start biznisa bespovratno pomogne sa 20.000... Pa su obrazovanje, zdravstveno osiguranje i struja u domaćinstvima besplatni, a hrana skoro besplatna. Litar goriva košta manje od 10 dinara, a za auto ti država daje pola para, a ako ti baš zatreba još para, država ti da beskamatni kredit, kako se dogovorite. A ako ti se studira u inostranstvu, može, ali mi da ti platimo i da ti damo platu 3.000 dolara mesečno, da imaš. E pa, takvu zemlju do pre nekoliko meseci niste morali da zamišljate. To je bila realnost u Libiji, zemlji koja je na devetom mestu u svetu po rezervama nafte.
Ali, nažalost, ta Libija nije bila demokratska po standardima NATO, a to u prevodu znači da ima odličan geostrateški položaj, naftu, rude... I čim neka zemlja „nema demokratiju", Amerika dobije neodoljivu potrebu za uterivanjem demokratije.
Ateisti Srbije
Predsednik Republike Srbije, Tomislav Nikolić, u UN: "Republika Srbija je zemlja verujućih ljudi koji boga traže u hrišćanskim crkvama i katedralama, džamijama, sinagogama. [...] Neodgovorni pojedinci izvrgavaju ruglu svetinje u koje ljudi veruju."Sramotno je da predsednik Republike Srbije, čovek koji je zakonski predstavnik svih građana ove zemlje, na ovako brutalan način diskriminiše sve one koji ne pripadaju nijednoj verskoj zajednici.
iliti Dojenje u Srbiji, teorija i praksa- naše iskustvo
Gde su granice slobode? Gde su granice slobode izražavanja? Postoje li uopšte? Ko ih određuje? Ta i slična pitanja proistekla su iz pariskog masakra nad 10 zaposlenih u "Šarliju Ebdou". Mada neki misle da se ona uopšte ne smeju postavljati. Misle da ona predstavljaju simboličko "ali", kojim se relativizuje zločin.
Fuck you (Fuck you)
Fuck you very, very much
Cause we hate what you do
And we hate your whole crew
So please don't stay in touch
(Lily Allen, Fuck You)
Malo je odluka koje donosim teško. Još je manje tekstova koje teško pišem. Oni su najčešće tu, neka količina nabacanih misli i ideja. Međutim, ovog puta pišem nešto što dolazi iz ličnog iskustva, iz nečega što bi jeftina poetika imenovala kao „dubina duše“. Imam potrebu da budem ogoljen.
Pre nego napišem ono što smatram važnim da podelim sa čitaocima, želim da navedem važnu motivaciju za bavljenje gej aktivizmom. Ako sam u prethodnim tekstovima istu pominjao, ne zamerite, suviše mi je važna da bih se ustručavo ponavljanja.
Milan Nikolić
Jučerašnjim dočekom patrijarha u Jagodini kao da je završen jedan pedantno i precizno režirani ciklus događaja koji je imao svog glavnog junaka. Ivicu Dačića, pogodili ste. Počeo je zabranjivanjem Parade ponosa, a nastavio otvorenim ruganjem, cinizmom i sprdanjom sa ljudskim pravima ili, ako hoćete sasvim precizno, sa Ustavom i zakonima nečega što se i dalje, vulgarno i prepotentno, zove Država.
Autor: Rodoljub Šabić
„Niko me nikad nije obavestio o prodaji duga. Imala sam 11.000 dinara duga po minusu na tekućem računu. Na računu koji mi je stigao od meni nepoznate firme, pored tog duga imam još obavezu od oko 3.000 za zateznu kamatu i oko 5.000 za adminsitrativne troškove. Ukupno oko 19.000 dinara. Skoro svakodnevno me zovu iz te firme i ubeđuju da platim preteći mi da je dnevna kamata 15.000 dinara i da sam dužna 215.000 dinara. Moram priznati da i ja njima ne odgovaram biranim rečima. Otišla sam u banku i oni su mi rekli da sada njima nisam ništa dužna." -