VOŽDOVAC PAO ─ ILI: DEMOKRATIJA KOJA NIJE ZASNOVANA NA SISTEMU VREDNOSTI JESTE SAMO OBMANA I PRIVID…
Dakle prođe i taj Voždovac. Suočeni s rezultatima izbora oni koji su nas mesecima maltretirali jednim lokalnim izborima uglavnom su se ućutali ─ kao da čitav naš život, evropska budućnost, opstanak vlade, države i partije, etc…, do pre samo nedelju-dve nisu zavisili upravo od Voždovca. Poput deteta što pred nailaskom problema koji ne zna da reši jednostavno zažmuri ─ samoproglašena demokatska elita ove zemlje po ko zna koji put pokušava da, izbegavanjem suočenja sa realnošću, problem prolongira ─ sve do trenutka kada preventivno delovanje više neće biti moguće. E sad, da su na Voždovcu poraženi samo DS, LDP i G17+ stvar bi bila prilično jednostavna, to jest mogla bi da se tumači kao unutarpartijski problem ovih stranaka ─ međutim, posledično gledano, stvar je mnogo ozbiljnija i suštinski se tiče budućnosti prilično izblamirane demokratske ideje u ovoj zemlji. Ideje koja trenutno stanuje u onom osećanju kolektivne poniženosti i frustriranosti koje je većinu građana koji su na svim prethodnim izborima glasali protiv SRS-a ovaj put ─ najpre u Zemunu a potom i na Voždovcu ─ nateralo da na dan izbora ostanu kod kuće.
Zato bi se ─ umesto patetike i “izražavanja žaljenja” što građani nisu shvatili značaj izbora ─ pomenuta gospoda konačno morala pozabaviti vlastitim greškama i nečinjenjima kao direktnim uzrocima navedenog. U suprotnom ─ osećanje kolektivne frustriranosti i izneverenih ideala demokratske (druge, treće, kojegod) Srbije, sad već sasvim kratkoročno gledano, rezultiraće izvesnim otvaranjem puta u totalitarizam i(li) populizam, svejedno. Taj put u Srbiji kakva danas jeste prilično je izvestan. Kolateralni korisnici opšteg posrnuća stranaka koje čine aktuelnu vladu i njihovih kohabitanata, svakako će biti razni Nikolići, Vučići, Ilići, Koštunice i ostali Šormazi ─ međutim, pošto od njih ništa ne očekujemo i pošto u njih ništa nismo ulagali oni, prirodno, uopšte ne treba da nas zanimaju. Kao pristojni ljudi ─ njima ćemo na kraju, pre ili kasnije, nevoljno čestitati. Oni kojima treba da ispostavimo račune na drugoj su strani.
"Baby friendly, jel to ono kad je beba stalno s tobom, niko da ti pomogne i pokaže bilo šta, mučiš se a tek si se porodila? Ne bih ja to, hvala" ...
Narod u Srbiji nema kontrolu nad sopstvenim životom. Nepravedni sistem u kojem bogati pojedinci imaju sve poluge vlasti u svojim rukama, stavlja malog čoveka u robovski položaj. On nema nikakva prava ni imovinu, zakoni se donose na njegovu štetu, lični i porodični život mu je potpuno razoren jer nema sredstava koja će mu omogućiti nešto više od golog opstanka. Vladajuće strukture su potpuno odvojene od građana koji je biraju na izborima. One ne štite interes svojih birača već krupni kapital i organizovani kriminal koji upravljaju Srbijom. Državni budžet se puni
Kako ide prodaja državne i društvene imovine u Srbiji uskoro će moći da se kupuju zamkovi, zadužbine, crkve, manastiri i slično.
Možda neko neće u to poverovati, ali Agencija za privatizaciju Republike Srbije je bukvalno shvatila naziv svoje agencije, pa misli da treba da proda cijelu Srbiju.
Konstatacija da u imenu Agencije možda nedostaje jedno slovo može da izazove različite asocijacije.
Ta, Agencija prodala je Ugostiteljsko preduzeće “Lipa” iz Novog Pazara na aukciji po mizernoj cijeni, govore svi u Novom Pazaru osim njenog kupca.
Agencija je zajedno sa preduzećem prodala i jedan kulturno-istorijski spomenik iz XVII vijeka, Amir-agin han (Konak ) u samom centru Novog Pazara, koji je pod zaštitom zakona.
To je najstariji i najlepši očuvani spomenik ove vrste u Srbiji.
Amir-agin han – XVII vijek
Kao što smo i obećali, nakon Prvog Osnivačkog Blogokongresa Nevladine Organizacije Blogeri Ujedinjenog Be 92 (POBK NVO BUBE92) zakazan je Prvi Radni Sastanak Nevladine Organizacije Blogeri
Ujedinjenog Be 92 (PRS NVO BUBE92).
Mesto održavanja sastanka: Sremska Mitrovica.
Datum: 5. decembar 2009. u prepodnevnim časovima - tradicionalno vreme svinjokolja mangulica.
Predviđeni izlagači sa pripremljenim prezentacijama: 3 sekretara NVO BUBE92
Alexandar Lambros
pise Vesna Scepanovic
Zasigurno nije jednostavno ponuditi sliku kompleksne situacije u Italiji cija vlast poslednjih mjeseci moze se reci gubi predstavu o sebi i ulazi u nepotrebne konflikte sa velikim dijelom gradjanstva,situacija koja se ne pamti od tzv. olovnih godina “anni di piombo” u prevodu.
Sazeti drustvene promjene koje dovode ozbiljno u krizu tekovine demokratskog drustva i ono sto je u Italiji bilo zagarantovano decenijama na polju ljudskih prava nije jednostavno ako se posmatraju dogadjaji koje prezivljava italijansko gradjanstvo.Od
Švajcarska je zemlja čuvena ne samo po bankovnoj tajni, Davosu, Hajdi, siru i čokoladi, nego i po čestim referendumima, na kojima se odlučuje da li neka od takozvanih inicijativa ima da bude prihvaćena ili odbijena u parlamentu. Vest je obišla svet: na poslednjem referendumu prihvaćena je inicijativa koja se založila za zabranu dalje izgradnje minareta u ovoj zemlji.
Ne, stvari nisu crno-bele, ma koliko prizivale slatko likovanje svih otvorenih i prikrivenih mrzitelja islama, ili zgražanje pobornika ljudskih prava i verske tolerancije. Švajcarska je zgranuta više od svih posmatrača šamarom koji je dobila od - sebe same.
Još koliko dan pred referendum procenjivano je da će protiv ove nečasne inicijative, koju je pokrenula Švajcarska narodnjačka partija (SVP), glasati najmanje 60 odsto glasača. Dogodilo se suprotno - 57 odsto ih je glasalo za zabranu.
Autor: Rodoljub Šabić
Od kad sam Poverenik za informacije, zalažem se za zakonsku zaštitu insajdera. Nažalost, iako u tome nisam bio usamljen, za sada, bezuspešno. Zato sam, aktuelno razmatranje Zakona o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama, dočekao kao do sada najbolju priliku da se učini prvi korak u zaštiti insajdera. Pogotovo jer je Zaštitnik građana, odazivajući se pored ostalog i na moj apel, ponudio odlično artikulisano rešenje u vidu amandmanu koji je na Predlog zakona podneo.
Međutim, Vlada kao predlagač zakona je odbila da prihvati