U organizaciji Udruženja za javno zdravlje Srbije, 31. Januara 2010, u Beograd dolazi Dr Michel Odent.
Dr Odent je veoma poznat reformator u domenu trudnoće i porođaja. Tokom 1970-tih godina pokrenuo je u Francuskoj značajne promene u akušerstvu. Uveo je u porodilišta kućnu atmosferu, zatim mogućnost porođaja u vodi, kao i podoj u prvom satu nakon porođaja. Takođe je uveo i nefarmakološke metode za ublažavanje bola tokom porođaja.
Sredinom
¡Hola :)
Večeras letim za Barselonu, a za četiri dana započinjem pešačenje na Putu za Santjago (Camino de Santiago). Mnogi koji me prate pitali su me za detalje o tom hodočašću i humanitarnoj akciji koja će se odvijati uporedo. Pošto ne stižem da pojedinačno odgovorim na sva ta pitanja, objedinila sam ih u ovoj objavi i odgovorila na njih.
Zašto idem peške, a ne biciklom kao uvek do sada:
- Pre dve godine dijagnostikovana mi je diskus hernija. Nekoliko meseci nisam mogla da sednem na bicikl, ali mi je hodanje prijalo. Vrlo brzo nakon povrede
Ko se seća, pisao sam o tome ovde . Uradili smo baš dosta, a rok se približava, sledeći vikend je ključan, pa da najavim šta se najaviti ima.
Događaji za danas
U Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (ul. Dunavska br.37 ) ,
Rotaract Club Novi Sad 09.03.2012. u 19 h, organizuje aukciju umetničkih dela likovnih umetnika Novog Sada sa ciljem pomoći i solidarnosti u prikupljanju novčanih sredstava za moju operaciju u Rusiji.
Puno bi mi značilo da što više ljudi prisustvuje ovoj aukciji i na taj način mi pomogne u skupljanju sredstava koja su neophodna za moje izlečenje.
Neka sećenja na Boljevac...
Čitam blog Aleksandra Stošića,Ponosni što su Boljevčani
Jednom davno, Jugoslavija se izdvajala među zemljama centralne i istočne Evrope po tome što je imala prilično profesionalne javne službe nasuprot „političkoj birokratiji" koja je dominirala u nekadašnjem „istočnom bloku". Deset godina teške politizacije društva devedesetih godina prošlog veka uništilo je dobar deo te prednosti. Tada je nastala politizovana administracija, ispraznih sposobnosti. Ona se nadovezala na demotivisane i razočarane profesore, doktore, medicinske sestre i ostale profesionalce u javnoj službi.
U prvoj polovini prošle dekade došlo je do pokušaja modernizacije javnog sektora.
Kada nam se rodilo treće dete, poprilično godina nakon prva dva, lepo smo, kao što je red, otišli u naš Dom zdravlja da odradimo prvi kontrolni pregled. Dogovorili smo se da i nju vodi lekarka koja je od početka bila nadležna i za prethodno dvoje. Žena je korektno obavljala svoj posao, a nama nije trebalo ništa više od toga. Na prijavnom šalteru, sestra nas je pogledala kao da smo upravo pali s Marsa i uspela da promuca:
,,Ali, ta doktorka je već pet godina u penziji.''
Samo što nije počela nova EC (Evropska Komisija) R&D inicijativa:
• 2014 do 2020, prvi poziv za R&D ideje koliko ove godine
• €70 milijardi budžet
Ovo je velika šansa za ozbiljan izvod prihoda za mnoge koji mogu da odvoje sat vremena dnevno, u proseku, sledećih nekoliko godina .
Otkud ovoliki optimizam?!
Ona nije više sa nama. Nije više sa svojim roditeljima. Nema je. I dok se rone on line suze nad detetom koje je ujedinilo Srbiju, ne mogu a da se ne zapitam, s kojim pravom smo je prisvojili? S kojim pravom smo od nje načinili simbol nekakvog ujedinjenja? I da li ćemo uspeti da iz ovoga načinimo nešto korisno, a ne samo spomen na jednu tužnu, neuspelu bitku čiji smo deo bili? Ako smo je svojatali, uzimali za simbol nečega dobrog u svima nama, onda ne bismo smeli da se zaustavimo na tome. Dugujemo joj to. I ne samo njoj.