Beograd je stari grad, kažu preko hiljadu godina kako se spominje i za to vreme nastala je kroz bezbroj promena urbana matrica, prvo po grebenu od Kalemegdana ka Terazijama i posle sve do Vračara i nazidalo se unutar nje tušta i tma zgrada, rušilo se vremenom samo od sebe ili se neko oko toga pobrinuo, milom a bogami bilo je i sile. Uprkos svim turbulencijama i pošastima koje su se oko Ušća nadvijale mnogo toga je preteklo i grad je to nasleđivao vekovima kao svoje sopstveno nasleđe i zaostavštinu. Nekada o zaostavštini nije vođeno mnogo računa, uglavnom su vlasnici, bilo da je to država, grad ili domaćini, određivali šta je za čuvati a šta može da se promeni i grad je rastao podstican uglavnom njihovom voljom i potrebama. Posle je nadošla nova forma civilizacje znatno uznapredovala, pretežno sa zapadne strane i ustanovljeno je da u nasleđu postoje neki arte facti čija pojava prevazilazi uobičajene i stereotipne arhitektonske ili urbanističke vrednosti, uočeno je da se može pročitati iz toga šta se i kako tokom istorije događalo sa gradom i u njemu, pokazuje vrednost pregalaštva predaka i lokalni kulturni model po epohama. Onda je sledilo kanonizovanje zaštite delova nasledstva za koje je ocenjeno da zavređuje i tako sve do danas.
Krenuli Mali Vuk i Maričin Brat u šumu da uhapse zlu vešticu Gasolinu koja je živela u kući od čokolade...
(Čekajte! Otkud veštici kuća od čokolade?)
Kako bilo... Idu oni tako poljima, šumama i vodom, kad na jednoj ledini ugledaše Dragog Zeku kako đubri baštu sa šargarepama.
- Drž'te lopova! - povika Maričin Brat i dade se u trk.
Mali Vuk pomisli u sebi „koja budala“, jer su svi znali da je Dragi Zeka samo jedan običan zemljoradnik. Ipak, potrča i on za ovim prvim jer se iz lova bez divljači nije dobro vraćati. I nastade tako jurnjava po šumi...
Naš današnji gost-bloger je Jovan Vujošević, generalni sekretar Ragbi 13 federacije Srbije i bivši reprezentativac Srbije u ragbiju.
Već duže vreme zajedno sa prijateljima iz Ambasade Velike Britanije u Republici Srbiji i kolegama iz Paraolimpijskog komiteta Srbije planiramo projekat "One Mile of Touch Rugby". U četvrtak 20. marta 2014. godine je konačno došao momenat za realizaciju ovog projekta.
Kažu da je sport, najbolji produkt Republike Srbije. I zaista on to
Legendarni Aleksandar Bekan Todorović
Bekanov izazov ledenom vodom Veranu Maticu i Aleksandru Vucicu!
Je li taj moj davni predak iznajmljivao stan ili kucu? Je li davao prilog crkvama?
Je li išta menjao I doziđivao za vreme svog boravka?
Je li ijedan kamen ugradio u taj grad?
Ako nije...
Neka taj kamen bude ova knjiga...
Vladimir Pištalo
Povodom deset godina pokreta Novi optimizam u Zrenjaninu
Da li su mogući gradovi bez građana — i šta bi preostalo od identiteta gradova kad bi iz njih bio izuzet onaj nezaobilazni začin koji čine upravo ljudi koji celokupnim svojim (javnim) delovanjem doprinose mapiranju i markiranju upravo tih, identitetskih mesta.
Zato kada kažem Zrenjanin — ja prvo pomislim: Guta.
Pokriće za tako nešto svakako je u dvoipodecenijskom postojanju pozorišnog kluba Zeleno Zvono (osnovano 1991), odnosno desetogodišnjem radu pokreta Novi optimizam (2004) čiji je Branislav Grubački Guta osnivač i lider. Još tokom devedesetih Zeleno zvono postalo je diskusioni klub ali jedan od najprepoznatljivijih centara građanskih, antiratnih aktivnosti.
Povodom Međunarodnog dana demokratije naša gošća-blogerka je Vukosava Crnjanski, direktorka CRTA (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost).
Međunarodni dan demokratije, 15. septembar, treću godinu za redom obeležavamo debatom koju pokrećemo na osnovu istraživanja "Učešće građana u demokratskim procesima". Ideja nam je da zastanemo, podvučemo crtu i pogledamo gde se Srbija nalazi kada govorimo o demokratskim procesima.
Prvobitno, još u vreme Praoca, arhitektura je stasala veoma bliska realnim potrebama plemena, skupini ljudi sa istim pojednostavljenim interesom opstanka u surovoj i ne uvek ljubaznoj prirodi. Ukratko rečeno, trebalo je preživeti i obezbediti sklonište i hranu pa nije bilo vremena za iskazivanje pojedinačnog interesa, vođa je imao moć da odlučuje što je uvek je činio u interesu zajedničkog interesa plemena, iznuđeno naravno, jer drugu alternativu i za opstanak svog položaja nije imao. To je isključivalo prekomerni individualni uticaj, preovlađivao je onaj zajednički. Mera je bila u domenu relativno pravilne ili pravedne uravnilovke ali je i onda bilo izuzetaka, isticanje malo napred onih koji su mogli da ulove više od drugih i to je doprinosilo da takvi mogu povremeno iskazivati i po neku sopstvenu želju.