Gost autor Kleinemutter
Imam dilemu i treba mi tumačenje: da li se i ova deca računaju u decu i to u u okviru onih kampanja ,, za Našu decu”???
Molim Vas, kad već pričamo, da mi odgovorite na pitanja:
Maske, dugački redovi pred piljarnicama i fizička udaljenost među ljudima postali su naša nova normalnost. Osim što se stotine hiljada ljudi razbolelo i mnogo njih umrlo od KOVID-a 19, ova pandemija je teško pogodila milione ljudi koji su izgubili posao i time sredstva za život. To se posebno odnosi na najugroženije grupe koje su se i pre toga suočavale sa velikom diskriminacijom i izopštenošću iz društva.
U zemljama zapadnog Balkana dobro su nam poznati takvi rizici kojima su pogođeni Romi, ljudi sa posebnim potrebama, kao i pripadnici LGBTI. Nejednakosti
Početkom aprila publikovao sam tekst "NIKAKO po 100 evra SVIMA!" na portalu B92 i putem društvenih mreža prosledio premijerki Ani Brnabić. Bio je to samo jedan od mnogobrojnih apela zdravog razuma i ekonomskog rezona da se ne poklanja svim gradjankama i gradjanima Srbije po 100 evra, nego da
IAKO SU POD NAJVEĆIM RIZIKOM, JER IM GOMILA MUŠTERIJA DIŠE U LICE SA POLA METRA, ONE OSTAJU PROFESIONALNE, LJUBAZNE ...
A sada se scena polako kristališe. Sa jedne strane režim i razne kombi stranke i pokreti koje osniva i pribira sam režim, uz aditiv koji se zove cenzus od 3%, kao i stranke koje deluju već godinama, koje odlučuju da izađu na izbore pod ovim ili onim objašnjenjem, jer samostalno nikako ne bi mogle da uđu u skupštinu osim u ovakvoj situaciji, kada se konkurencija u njihovom delu političkog (programskog) spektra smanjila na totalni minimum. Sa druge strane je korpus onih sudeonika političkog života Srbije koji su odavno objavili da na izbore neće izaći dok se ne uspostave drugačiji izborni uslovi.
Ko će u takvoj situaciji imati korist, a ko štetu?