Pođe lepo čovek da se vakciniše od gripa, radi to godinama jer teško podnosi zimske viruse. Kad tamo, nema vakcine. Kako, zašto? Pa, neočekivano veliki odziv, nestalo. I šta sad? Pa ništa, javiti se za dan dva. Prođu dan, dva, prođe pet, ponovo u ambulantu, jel stigla vakcina? Nije. Kad će? Ne zna se. Zove čovek nadležne, svi kažu nemaju oni veze, nije njihova odgovornost, da se dopis pošalje pa će neko odgovoriti. Sedne čovek i napiše žalbu zaštitniku ili savetniku pacijenata, sa sve objašnejnjem gde se i kako majao do tada i zašto traži zaštitu i podršku:
„...
Beogradski urbanistički planovi se rade i dalje pa je ovo obaveštenje korisno za one koji to ne primećuju. A moglo je da se propusti čak i uz napetu pažnju na času jer je u protekle dve tri godine ova gradska delatnost izmaknuta oku javnosti, ima u novinskom oglasu da će biti prezentacija plana i onda ništa, ode Ravijojla u zasenak. Nema posle o tome po novinama, nema razgovora, nema kritike, nema osvežavajućih i poticajnih izmišljotina dežurnih sumnjivaca, osim pohvalne najave ili objave glavnog gradskog dužnosnika a kada mu je to zgodno i za njega korisno.