U Republici Srbiji, za uspešno bavljenje svojim poslom, nacionalne penzije dobijaju sportisti i umetnici. Obe ove oblasti regulišu Uredbe nadležnih ministarstava-sporta i kulture. Zaslužni umetnici mesečno dobijaju 50.000 dinara, a doprinosi za sportiste mogu biti od jedne do tri prosečne plate, s tim što sportisti, osvajači važnijih medalja dobijaju i jednokratne nagrade od 10.000 do 30.000 evra.Nacionalne penzije kao nagradu za razvoj i afirmaciju sporta prima 538 sportista. Samo za umetnike država svake godine mora da izdvoji 2,28 miliona evra.
Ukratko, metoda je sledeća: dođeš, pregledaš, prebrojiš. Jednostavno, zar ne? Pa ipak, mučim se s ovim tekstom već neko vreme. A pre kojih 16 zima sam baš o tome pisao u poslednjem broju Evropljanina, onom na čijoj je naslovnici Ćuruvija iza rešetaka, koje nije doživeo da vidi jer je odstreljen dve nedelje kasnije, a ja još ne znam ni izvršioca, ni nalogodavca, iako me svakog dana uveravaju kako (sam dovoljno glup da) živim u tzv. pravnoj državi.
6.
Stejt department, u šestoj tački, opovrgava tvrdnje da je Rusija naložila "delimično smanjenje" broja snaga sa ukrajinske granice, ističući da nema dokaza koji bi potkrepili "značajnije pomeranje ruskih snaga od ukrajinske granice".
"Jedan bataljon nije dovoljan. Procenjuje se da je između 35.000 i 40.000 ruskih vojnika i dalje na granici, zajedno sa otprilike 25.000, koliko ih je trenutno na Krimu.
----------------------------
Potpuno tacno i opravdano... jos da nema planova da se NATO instalira u Ukrajini preko polu-munte polu-hunte i da i sam ne manevrise, doduse vise simbolicno na granicama Rusije i oko njih - bio bi jak argument, ovako je zauvek relativizovan...
Ali nije to od juče, tako je kroz celu istoriju, od Praoca i njegove pećine ili nastrešnice do danas, uporno je taj način autentične gradnje bio paralelan svim stilovima koji su nastajali, menjali se i nestajali. Divlja gradnja je opstajala, trajala i podsećala da je arhitektura pre svega odgovor na realne potrebe ljudi na koje se odgovara u skladu sa mogućnostima, kulturnim, ekonmoskim i još po nekim.
pre svega, izvinjavam se jer ja nastampavam jednu temu sa drugom, sto mislim da je virtualno nekulturno, ali evo, posto vidim da ljudi prate moj domen, a b92 iz nekog razloga je odlucila da me ne sutne odavde (hvala Nevidljivoj Prijateljici ili Prijatelju sto je tako, dve zenstvenosti i njihova trpeljivost su ucinile od mene boljeg coveka, jedna moje rodjene zene a druga ova nevidljiva, b92-ina, fenks, dear Droogs), ovo je nesto sto sam preveo za republicki gradjanski Centar za legalizaciju medicinskog kanabisa u Srbiji (odnosno njegovu pokrajinsku sekciju), a cini mi se kao zgodno da stoji dostupno i ovom delu javnosti, i da je vredno polemike. pored toga sto je uzorno kako odredjeni ljudi sa najvise instance brinu o svom drustvu, drzavi, gradjanima, obolelim gradjanima, privredi! - ukazuje i na mehanizme kojima gradjani mogu da se izbore, ako ne za apsolutne slobode onda barem za mestimicnu slobodnost u odnosu prema drzavi. tekst je poduzi, pa ako ste na poslu a zanima vas, ostavite ga za docnije, kada deca zadremaju a supruge vam daju voljno.
Akademik i profesor Vladimir Kostić, predsednik SANU, izneo je javno svoje viđenje kosovskog problema koji već više od veka opterećuje državu i društvo u Srbiji i izaziva brojne posledice na život građana celog Balkana. Umesto otvaranja demokratske debate o problemu Kosova i svim aspektima različitih rešenja koje stoje pred nama, deo institucija i javnosti pokušao je da ućutka akademika Kostića. Predsednik Republike Tomislav Nikolić, čak je doveo u pitanje i njegov položaj predsednika SANU koristeći pri tom teške reči. Premijer Aleksandar Vučić ocenio je da je „loše vreme za ovakve izjave".
Pitanje Kosova i njegove budućnosti, uključujući državno-pravni status, položaj srpske i drugih nacionalnih zajednica, status kulturno-istorijskih spomenika i brojna bolna pitanja vezana za blisku i ne tako blisku prošlost ljudi koji žive ili su živeli na Kosovu jesu važne teme za javnost u Srbiji i regionu i zahtevaju ozbiljnu i argumentovanu debatu. Ove teme deo su šire diskusije o suštinskim pitanjima razvoja Srbije koja traje već više od vek i po i jezgrovito je sažeta u dilemi formulisanoj od strane profesorke Olge Popović-Obradović: kolika ili kakva država?
Šalu na stranu, Dragan Bujošević je solidan novinar, sa respektibilnom radnom biografijom. Da li će biti dobar gen. direktor? Sudeći po rezultatima rukovodjenja