Island je ostrsvka zemlja u severnom Atlantiku između Grenlanda, Norveške i Britanije, nastala u području Srednjeatlantskog grebena uglavnom vulkanskom aktivnošću. Greben predstavlja granicu između evroazijske i severnoameričke ploče, za koje kažu da se godišnje udaljavaju dva centimetara. Ima oko 329.000 stanovnika na teritoriji od 103.000km2.
Kažu da na ostrvu ovaca ima duplo više nego ljudi, a naišao sam i na podatak da je konja oko 80.000, ali nisam siguran da li se mislilo samo na konje ili zajedno na konje i krave. Od mleka islandke krave se pravi nacionalni mlečni proizvod skyr (nešto kao jogurt).
Kad prolaze kraj mene, mnogo im je interesntno da zagledaju moje koferče, pokušavajući da na brzaka izračunaju koliko para ima u njemu. Poneki, oni iz mlađe generacije, zastanu i bez ustručavanja počnu da broje novčiće. Naravno, ne znaju koliko dugo sam ja morao da sviram za to što je unutra, a ne znaju ni da povremeno praznim kofer. Tako da... nerviraju me njihovi komentari, a obično u odlasku progunđaju kako mi slabo ide.
Napred je, kao vođa kolone, išla baba, Ciganka od oko 60 godina, koju su sledili unučići (pretpostavljam): devojčice
9. oktobar 2019.
7. novembar
Otkad sam u Kini, patim od nesanice. Nekad ne mogu da zaspim po celu noć. Ali čim pobegnem iz grada i nađem se u prirodi, makar i u ovako komercijalizovanom nacionalnom parku, svi moji problemi nestanu. Zaspim kako legnem i spavam kao beba, spokojnim i zdravim snom do kasnog jutra.
Dan je zašao u deveti čas kada se budim od povika turista sa platoa ispred vodopada. Ne ustaje mi se još, ali moram. Uskoro će početi da stižu posetioci u velikom broju, te neće biti u redu ako zateknu moj šator, a ne raduje me ni pomisao da me svi zagledaju radoznalo
Ovaj blog nema neke veze s mozgom al treba mi pomoć.
Mom sokoćalu dogodila se nezgoda te sam izgubila svu nagomilanu muziku. Za koji dan krećem na more autom pa mi je muzika, ako ništa drugo, a ono zbog dosadnog puta, neophodna. U fazi sam kreiranja nove DVE play liste – on the road i on the beach. Pa ako želite da doprinesete, ja vam se unapred zahvaljujem. Na putu volim da slušam popularnu i živahnu muziku i da uz nju pevam. Nešto kao ovo:
Hteo sam da danas napišem blog o američkom bendu Spoon. Obožavam ga, ali ipak ne mogu.Treba ga lepo napisati, treba srediti rečenice, treba ga preslušati. Izdali su sredinom jula album koji se zove "Ga, ga, ga, ga, ga, ga"... Mnogo je dobar , posebno "You've got yr. Cherry bombs", Ili "Underdog" ili "Rhytm and Soul"...Preslušajte ga! Ne mogu da pišem o tome jer nemam ni koncentraciju,
Nedavno sam u Podgorici provela devet divnih dana sa ljudima koje volim. Nikada ranije nisam bila tamo i nisam znala šta da očekujem. Dočekao me čist grad, mnogo zelenila, poneki spušteni ivičnjak i jeftin taksi. Međutim, ono što grad čini gradom jesu ljudi. A kako sam doživela Podgoričane?