proxy?url=http%3A%2F%2F4.bp.blogspot.com%2F-ip71dDrptqE%2FVH0ClBpbUSI%2FAAAAAAAAPSY%2FuWISAkKKh7k%2Fs1600%2F10252020_828017717220827_3624767252280855227_n.png&container=blogger&gadget=a&rewriteMime=image%2F*

 

proxy?url=http%3A%2F%2F2.bp.blogspot.com%2F-CcVhQqe5oD0%2FVHzlA7vViJI%2FAAAAAAAAPOM%2FwoRHa3dUSf0%2Fs1600%2F1460239_677418702280730_1367730890_n.jpg&container=blogger&gadget=a&rewriteMime=image%2F*

Svakakvih ideja ima za skupljanje para od prolaznika... 

 
2011-03-29 07:31:29

The Flying Buses

Chris Farmer RSS / 29.03.2011. u 08:31

There was a time (he said, adopting an avuncular, if not grandfatherly, tone) when travelling by airplane was something of a prestigious or luxurious experience. The little tiny soaps in the bathroom were novelties. The bathrooms, while we are the subject, were kept clean. The stewardesses were lovely and smiling and charming. And the whole experience was rather pleasant...

 
2018-06-16 19:37:17

SNOW IN COSTA RICA!

albicilla RSS / 16.06.2018. u 20:37

rnaturalista01.jpg&w=640&h=224It was already dark in mid-October when we arrived to the Costa Rican birding mecca of Rancho Naturalista to have dinner on the veranda but then were interrupted with a call: There’s a Mottled Owl at the other side! You can imagine the rest: everyone jumped from the table to look for the owl. Lisa Erb, the manager and owner, but also a former bird guide, perfectly understood her guests. 

After dinner, some teams walked around

 
2011-09-11 21:09:22

US Open 2011: 16 fotografija sa lica mesta

Nikola Olić RSS / 11.09.2011. u 22:09

1.noge.jpg

Zelena i plava boja teniskog terena, i crvena boja Djokovicevih patika dala je pun vizuelni spektrum ovoj servi. Bele sare po terenu i senka Noletovog tela u punoj brzini dosledno su prikazale energiju koju tenis zahteva.

 
2014-10-22 15:12:06

Pusto ostrvo i družina prstenovanja

albicilla RSS / 22.10.2014. u 16:12
04Elpidaizvizdakvaljdatrochilus_zps007602be.jpg

Elpida i zviždak, foto (9) A. Vilotić

Gost-autor Aleksandra Vilotić

Sedim u kancelariji prezasićena poslom u zatvorenom prostoru sa veštačim vazduhom, pod veštačkim svetlima i prebiram po internetu. Birds – volunteering – summer – Europe... Probam različite kombinacije reči i pojavi se poziv za volontiranje na Antikitiri u septembru. Gde li je to? Ostrvo u Grčkoj. Malo. Skoro pa nenaseljeno. Jednom nedeljno dolazi brod iz Atine a može da se desi da i ne dođe. Odluka je na vetru. Pozivaju se volonteri da pomognu pri prstenovanju ptica. Treba da se ostane najmanje dve nedelje a poželjno je i više. E, pa kombinacija ne mož' biti bolja. Aj zdravo, odoh ja.

 
2010-06-11 12:55:44

Putovanje iz snova, ili u snove...?

robylad RSS / 11.06.2010. u 13:55

 

Pista se oduzila, nikako da dodje do tacke poletanja, evo je. Beograd ostaje iza mene, na koliko - ne znam, ali ostaje. Vide se obrisi Zapadne i Istocne kapije, naslucujem vodo-toranj u Kosutnjaku, bar je to blizu stana u kome sam ziveo, Avala u pozadini, sve nestaje, dok avion juri pistom tako brzo, kao da zuri da me odvede odavde, odakle? U stvari, ja vise ni nisam ovde, ja sam sada u vazduhu, ni na nebu ni na zemlji, lepo mesto, pored prozora, kod krila, bas kako volim. Sa desne strane, ali nema veze. Preferiram levu, bar je sediste broj 9, heh, nisam ni sumnjao - moj broj, sedim

 
2010-11-25 19:57:43

Belina posvuda

globetrotterica RSS / 25.11.2010. u 20:57

 

Dugo nisam bila u gradu Tunisu. Zaželela sam se njegove beline, kuća sa ravnim krovovima, medine i suka, Bardo muzeja i mozaika, prizivanja mujezina na jutarnju molitvu sa Ben Ali džamije u Kartagini, brick a l'oeuf (recept dole). I stvorila se nova prilika. 

Mada je  pet godina od moje poslednje posete, grad je za neprepoznati. Nove četvrti, ulice uredne, a drvoredi po najboljem francuskom hortikulturnom uzusu dobro oblikovanih i potkresanih krošnji. Nove vile, blisteći bele petospratnice gradjene u arapskom stilu sa portalima, ovalnim prozorima, balkončićima

 

7. oktobar 2019.

Danas krećem na novu pešačku turu, ovog puta po Fruškoj gori. Od povratka sa Camino de Santiago želim da hodam po Srbiji nekom rutom koja će biti prvenstveno hajkerska i u kojoj nije bitno na koju visinu ste se popeli ili na koliko tehnički zahtevan vrh, već je smisao u višednevnom hodanju u prirodi i prelaženju velikih razdaljina – desetine, stotine, pa i hiljade kilometara. Taj način još uvek nije popularan kod nas, dok je tamo u belom svetu, posebno preko bare, veoma omiljen među ljubiteljima outdoora. Tako će ova turica biti moj doprinos

 
2008-08-04 07:53:59

Marianao - Hialeah

Avram Goldmann RSS / 04.08.2008. u 08:53

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar
Ne stidim se onih koji su napolju, jer moji sinovi su napolju, niti ću se ikada stideti svog roditeljstva, i nikada im neću negirati kubanstvo - sami su izabrali svoj put - sve dok ne okrenu oružje protiv domovine u kojoj su rođeni. (Eusebio Leal na 7. kongresu UNEAC-a, Udruženja kubanskih pisaca i umetnika, u originalu Yo no me avergüenzo de los que están fuera, porque mis hijos están fuera, y jamás me avergonzaré de mi condición de padre, ni jamás les quitaré a ellos el nombre de cubanos -ellos decidieron su camino- siempre y cuando no hagan armas contra la patria que los vio nacer.)

Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.

 
2010-09-30 06:38:42

Bajram part 1

robylad RSS / 30.09.2010. u 07:38

Nakon navrsenih 30 dana Ramazanskog posta (o ovome sam vec pisao) usledilo je Bajramsko praznovanje. Obicaj koji se po tradiciji provodi na selu, kada cela "gradska" familija ide u posetu starijima, uglavnom roditeljima koji zive tamo. Naravno da sam i ja, kao deo moje nove porodice, bio pozvan na najveci muslimanski praznik. Nisam se puno dvoumio, odmah sam pristao jer mi je zelja videti manje urbanije predele ove zemlje, pogotovo nakon njihovog opisa sela koji je u sred dzungle. Ali, da bih se osecao kao jedan od njih, morao sam da pribegnem kupovini nacionalne nosnje. To ne bi bio nikakav

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana