Ali, ja ne bih bio ja da me ne prate razne okolnosti koje sve, pa i mene vec po navici zasmejavaju i (ne)iznenadjuju.
Kada doputuješ iz države, u kojoj kad se malo ozbiljnije podnapiješ u kafani za svaki slučaj nosiš pasoš, jer može da ti se dogodi da na putu do kuće izađeš iz zemlje, prostranstvo Argentine prosto te ostavi bez daha. Ništa manje snažno, iz cipila izbija i prestoni grad Buenos Aires, koji je uredno izdeljen na manzane (jabuke) kvartove 100 x 100 metara, a novo pridošle ume ozbiljno da zbuni. Istini za volju, i naš vodič kaže da nije GPS sistema za navođenje direktno iz kosmosa u autu, slabo bi se i on snalazio, iako živi u njemu već pet godina.
Znači brate, što bi ono rekla današnja mladež, ako kaniš negde otići bez prevoznog sredstva, mrtav si. A, dok se vozikaš što ozbiljnim Avenidama (tako ovde zovu Avenije) sa osam i više traka, ili ulicama sa drvoredom vrlo evropskog izgleda, šta drugo da radiš, nego da slušaš radio prijemnik i tada shvatiš, da oni rođaci jedva da su izašli iz 80-tih i malo čačnuli 90-te, što se tiče muzike. Ko voli tadašnje stvaralaštvo, maksimalno će uživati. Kaže Bili (naše gore list) svi prvo pomisle da se Argentinčani furaju na retrijanu, ali takva im je realnost. I sa garderobom lepo stoje, ima noviteta, ali i već viđenog. Dobro je, što ne pate ko ovi naši da imaju što nabudženiji mobilni telefon, svi uredno nose sprave, koje rade posao.
Transilvanija
Ne moramo da gledamo u mapu da bismo shvatili kako smo se nakon istočnih Karpata obreli u Transilvaniji. Razlika je toliko očigledna kao da smo se našli u sasvim drugoj zemlji. Drugačija je priroda, drugačija su naselja, drugačiji su i ljudi. Bilo da okrećemo pedale uzbrdo ili stiskamo kočnice nizbrdo, s obe strane puta pucaju otvoreni vidici na basen nekadašnjeg Panonskog mora.
Zadržaćemo se na početku 1550-tih, kada Mapuče ratnici, koji su se nalazili u službi konkvistadora, dobijaju pravo da jašu konje. Od dolaska Kolumba 1492, španski administratori bojali su se moguće pobune domorodaca ukoliko ovi nabave konje. Zbog toga su u svakom gradu i na svakoj hacijendi važile zabrane o njihovoj prodaji Indijancima. I pored toga, neki konji sami su odbegli, a neke su uspeli da ukradu preduzimljivi domoroci koji su službovali na imanjima belaca, pomažući im u dresuri.
Iako istorijski neminovan, proces indijanskog osvajanja konja sigurno bi potrajao decenijama,
4.
U velikom, takoreći konjskom skoku preskačemo vekove, tokom kojih su ove životinje preplavile južnoamerički kontinet, prilagođavajući se novim uslovima života i, manje-više, formirajući dva glavna rasna tipa shodno njihovoj nameni: radni konj, na imanjima gaučosa, i jahaći, u vlasništvu indijanskih plemena, koji se koristi u ratovima, ali i za jelo, kao delikates. Iz tog vremena izdvajamo i jedan jezički kuriozitet koji slikovito dočarava prestižni status gaučosa, čiji su konji nazivani Pingo, prema reči koja označava penis.
Zaustavljamo se na početku
Ili, kako videti 2000 vrsta za što manje para?
Ptičarenje kroz pustinju (Namibija)... Foto (c) The Biggest Twitch
Posle nekog vremena provedenog u muvanju po kako-tako očuvanoj prirodi, ali i betoniranim obalama reka, pa čak i komunalnim deponijama – sve to u potrazi za pticama, počne da vas kopka kako da pronađete još vrsta, koliko ih je uopšte moguće posmatrati za života? Evo kako se stiže do 4000 ili 8000 posmatranih vrsta; ali, kako uopšte stići do prvih 1000 ili 2000?
Dan petnaesti, 20. oktobar
*
Kako se spuštam od Muktinaha, tako i cene padaju, pa sam dan uoči dolaska u Tatopani ručala za svega dva dolara, što je bilo gde na planini nezamislivo -- toliko tamo košta kafa. Sasvim neočekivano, ta silazna linija cena zaustavlja se u Tatopaniju i ponovo vrtoglavo skače do možda najviše tačke na cenovnom grafikonu cele Anapurna rute. Iako sam odabrala sasvim običan hostel, najjeftinija porudžbina u meniju iznosi čak šest dolara.
Kusam moj mo-mo s povrćem, a svaki zalogaj mi zastaje u grlu. Gledam prepune porcije drugih turista i razmišljam o tome koliko se, u finansijskom smislu, razlikuju kratka putovanja od dugih. Budžet kojim raspolažem svakog meseca uklapa se u srednji prosek budžeta putnika dugoprugaša ali ove cene na Anapurni su za mene previsoke.
…ili putovanje na kraj sveta
Mimoilaženje sa konjskom dvokolicom sa bidonima za pitku vodu... Utaban zemljani put vijuga kroz otvorenu savanu s niskim trnovitim akacijama i suvom i poleglom travom u pretežno pustinjskom distriktu Kač, Gudžarat, Indija. Savanu nadleću brojna i bučna jata ždralova.