Jutros mi se hvali prijatelj kako se juče odlično proveo u Mohaču, u Mađarskoj. Sa ženom je obišao znamenitosti u gradu, ručali su u prelepom restoranu, popili piće na nekoliko mesta i potrošili manje od 50 evra, uključujući i gorivo!
S uživanjem listam najnoviju prinovu na svojoj polici, Ptice Afrike južno od Sahare (Birds of Africa south of the Sahara) Sinklera i Rajana (Sinclair & Ryan) u izdanju južnoafričkog Struika: 750 strana, 2100 vrsta i 3000 ilustracija. Da vidim... u predgovoru sponzora se kaže da je knjiga začeta nakon dana sjajnog ptičarenja, praćenog s nekoliko hladnih piva. Eto još jednog dokaza kako pivo inspiriše i podstiče napredak nauke.
Opet gostuje Mlekac
Alo, uredništvo, nanulivamnaninu!!!
Vreme je, kao što su naš učili u školi, relativno. Ali nigde nije relativnije nego u Africi. U početku sam mislila da je to problem samo u Bocvani. Na kraju krajeva, nisu li me još prvog dana po dolasku, upozorili oni koji su došli mnogo pre nas:
- Wellcome to „No hurry!“ Botswana! (Dobrodošla u „Nema žurbe!“
Kao sto mi neko rece: "Pa, sada ti tamo moras i kod zubara, doktora i frizera, sve tamo moras da radis!" Da, to ja jesam drzao negde u zapecku mog mozga, ali tek kada dodje do prvog susreta sa nekim od tih svakodnevnih rutina onda postanes svestan da nisi vise u Kanzasu, i da te je tornado odneo negde daleko, dalje od Oza! Za zubara ne brinem, ionako nikada nisam imao problema sa istima, osim sto su me redovno izbacivali iz ordinacije kada god dodjem jer im navodno trosim vreme sa "zubima poput bisera koji se ne kvare", kako su ih atributisali. Sto se tice doktora, iskreno se nadam da necu imati
Prvo o čemu pomislim kad znam da ću leteti je knjiga i šta bih mogao da čitam za to vreme. Verovatno je jedan od razloga taj što inače nemam mnogo slobodnog vremena ni mira da sednem i čitam. Ok, možda me i stripovi (Dilan Dog, Zagor i sl) asociraju, ali to je neka druga priča... Leteo sam četiri puta za prethodna
AleXandar Lambros
Jeste li gledali film „U Brižu"?
Dvojica irskih plaćenih ubica iznenada se nalaze u Brižu, gde su se sklonili na izvesno vreme jer su zabrljali neki posao u Londonu. Rej (koga glumi Kolin Farel) i Ken (Brendan Glison) stoje na glavnom gradskom trgu, osvrćući se i razgledajući. Ken je očigledno očaran mestom dok je Rej užasnut mogućnošću da u njemu ostanu zaglavljeni dve nedelje.
U poslednje vreme baš me smaraju politički blogovi. Leto, vrućina, nestrpljenje dok dočekam da prođu još ove dve nedelje do godišnjeg, fudbal... Dobro, napraviću patriotski izuzetak kad Međunarodni sud presudi da je Kosovo Srpsko i da će svi Albanci biti trenutno evaporirani Eljiptonom (tajno oružje srpskog prijatelja Žirinovskog, Vladimira Voljfoviča) i kad
Iskvario me truli Zapad da mislim da za svoje pare mogu da ocekujem odgovarajucu uslugu. Da imam odredjena prava. Moj rodjak Richard, na primer, kad god se neki problem u kupoprodaji desi, rutinski od velikih skidaca kajmaka naplati odstetu. Zna kako se to radi I uziva u svojoj maloj pravdi u svetu velikih prodavaca magle.
Kada smo troipomesecni Mr Simeunovic Jr I ja krenuli u zagrljaj letu u Prapostojbini, uz pasose sa lavovima
Blogogošća: Mlekac
U Beogradu, kiša je, najčešće, razlog za depresiju. Onaj neminovan faktor koji upropaštava brižljivo isplanirane vikende, satima pripremane toalete i frizure i, naravno, dobro raspoloženje. Trpimo je, ali jedva.
U Bocvani kiša je – život! Najveći blagoslov koji može da postoji. Toliko je važna da je po njoj imenovana i nacionalna valuta – Pula (kiša). Svaka zdravica,