Blogogošća: Mlekac
U Beogradu, kiša je, najčešće, razlog za depresiju. Onaj neminovan faktor koji upropaštava brižljivo isplanirane vikende, satima pripremane toalete i frizure i, naravno, dobro raspoloženje. Trpimo je, ali jedva.
U Bocvani kiša je – život! Najveći blagoslov koji može da postoji. Toliko je važna da je po njoj imenovana i nacionalna valuta – Pula (kiša). Svaka zdravica,
Posvećeno Svetlani Vuković, Svetlani Lukić i Peščaniku.
Uzan vremenski prozor za uspon na fourteeners-e je napokon otvoren. Snegovi su okopnili taman toliko da planinarima, željnim sunca i pogleda na široka prostranstva, otvore prolaz do visoke tundre i upečatljivih vrhova koji lenjo dremaju u svojoj subarktičkoj samoći.
Castle Peak je smešten u samom srcu Kolorada. U Pitkin kauntiju,
Pre svega bih zeleo da se zahvalim svima koji me prate i citaju moje dogodovstine odavde, komentarisu i pomazu mi da se snadjem u meni nepoznatom svetu!
Sticajem veoma cudnih okolnosti, u moja prva tri dana ovde, u Penangu, isao sam na tri svadbe! Svadba kao svadba, skoro pa je ista kao i kod nas, osim nekih sitnica, ali
Ovoga vikenda, u "prestonici Banatskih militara" Tomaševcu, održano je jubilarno Deseto svetsko prvenstvo u banatsklim šorama. Titulom svetskog prvaka oklitili su se Orlovi iz Orlovata, dok su domaće ekipe morale da se zadovolje drugim (Čoke) i četvrtim (Marijevo) mestom - izmedju njih udenule su se Bečkerečke kere.
Banatske šore
(Igra na koju bejzbol liči)
Kad su čuli Ameri za banatske šore
Rešili su odmah bejzbola da stvore
Stigao je i prtljag! Na kucu! Automobilom sa soferom! Ha, kakva organizacija - nemam reci! Sve je tu, konacno mogu do stana gde cu biti smesten. Dolazimo, isti ulaz kao u Kuala Lumpuru - medju prodavnicama, na sprat, pa u kancelariju, veliku, prostranu. A sa leve strane vrata - prolaz u moj deo. Hodnik, dve sobe, kupatilo, wc i kuhinja - i sve je moje! Opet
Ovo je moj prvi blog. I glede ni manje ni više pišem ga iz Brisela, prestonice Evropske unije koja nas hoće, pa neće, pa onda pritišće, gura, a mi se svako toliko ne damo, ritnemo, pa opet hoćemo... Mislimo možda će biti bolje. Pa kad čujemo kako se steže kaiš, glede naše ne više susedne ali zato pravoslavne Grčke, malo nas podilaze žmarci...
Ali da budemo odmah načisto - ovo nije blog o Briselu - to dolazi na red neki drugi put.
Pa ipak, ozbiljno porazmisliš o svemu kada odletiš u Finsku (Suomi), uzmeš evro, lupe ti pečat u pasoš, pa dostojanstveno
Kineska cetvrt, kao u americkim filmovima - male radnje, niske zgrade, ma sve je nisko! Ulazimo u neki prolaz, penjem se stepenicama, tu zivi njihov prijatelj koji drzi salon za masazu. Izuvaju se pri ulasku, mislim se u sebi, ja ako se izujem, posle dvadesetak sati putovanja, trebace im duplo vise mirisljavih stapica nego sto je upaljeno, ali red je red, i morao