za dva popodneva...(foto kolaž)
Sa svakog putovanja potrudim se vratiti sa mrvicom sačuvanog sjećanja za jedan mali putopis. Zabilježim detalje ugrubo prvih dana po povratku sa puta, a kada nađem vremena uobličim ih u štivo za svoju dušu. Da se ne zaboravi.
Tako je trebalo biti i ovaj put nakon Indonezije, mog prvog susreta sa Azijom, koji je nespretno započeo dijarejom.
Ali nije.
Probudio sam se u trenutku kada su nakon 13 sati leta iz Jakarte točkovi Boinga, koji je pamtio i bolje dane, dodirnuli pistu aerodroma u Frankfurtu.
Tada još nisam znao da se nešto ranije probudio i Eyjafjallajoekull,
Prolazite li brežuljkasnim predelima oko Fridrikshafena, uz tromedju koja preko jezera Konstanc Nemačku odvaja od Austrije i Švajcarske, izmedju beskonačnih voćnjaka videćete visoke drvene stubove povezane žičanim mrežama. Ne, ne radi se o sistemu antena - prolazite pored polja na kojima se uzgaja hmelj, sirovina koja pivu daje neophodnu gorčinu.
Ako imate vremena, svratite do Muzeja hmelja u Tetnangu, gde možete dobiti obilje zanimljivih informacija o načinu na koji se hmelj nekada obradjivao i danas se obradjuje.
Odavno već dugujem ovaj tekst. A i čim grane sunce ja počnem da razmišljam o odmoru. Za one koji nemaju pojma o čemu pričam, neka pogledaju prva dva dela tunižanske avanture.
Tunis, početak jednog divnog prijateljstva
Ovo je u neku ruku user’s manual za samostalni obilazak severnog dela Tunisa, tj. glavnog grada i njegovog bliskog okruženja – Kartagine i Sidi Bu Saida.
2 dan
Evo nas kod drugog dana obilaska Rima. Drugi dan je najvećim delom rezervisan za obilaženje Vatikana odnosno muzeja u Vatikanu i znamenitosti u njegovoj okolini ali o njima ćemo malo kasnije. Ono što je najbitnije da znate što se Vatikana tiče je da za ovaj muzej vlada ogromno interesovanje nebitno koje je
Sredinom marta sam se vratio u Evropu i skoro odmah otišao u Srbiju na kratko. Ukupan boravak 10 dana što je u potpunosti dovoljno da shvatim da se najbitnije stvari nisu promenile u toku mog odsustva.
Kada neku državu posetite posle višegodišnjeg odsustva, mnoge stvari vam padaju odmah u oči.
Meni su dve pale odmah u oči:
Enormna apatija svih sa kojima sam imao kontakt i kuknjava o nemaštini koja vlada.
Apatija ljudi svih intelektualnih nivo sa kojima sam se u toku boravka sreo je nadmašila apatiju koja je vladala za vreme Miloševićeve vlasti a nada
Svi putevi vode u Rim. Ako vas vaš put nanese tamo, evo, šta možete videti. Koliko god vremena da imate uvek će biti malo. Na kraju će pravo pitanje biti ne šta ste videli nego šta ste propustili. Koliko god toga da vidite i obiđete uvek će biti stvari koje ste propustili, ali neka vas to ne brine jer to će biti samo još jedan povod da ga ponovo posetite. Za prave ljubitelje umetnosti ovo će svakako biti previše da se vidi za samo jedan dan,
Mnogo volim NY. Nemam reči da opišem ni zašto, ni kako, ali mnogo ga volim. Kad god odem tamo osećam se ko da se vraćam kući, valjda zato što kad sam došla prvi put u SAD došla sam upravo tu. Kad god se tamo vratim meni se zavrti u glavi od mogućnosti koje ovaj grad pruža. Ovaj prethodni vikend, za par dana, sam uspela da vidim samo delić šarenila koje ovaj grad nudi.
Da krenem nekim redom. Odem ja u New York Public Library da vidim ono što mene zanima. Pitam onog iz obezbeđenja koji nam zaviruje u torbe a gde je Volter, a on mangup kaže meni, konačno si stigla, eno