Prvo što nam je Sonja Breši, jedna od naših domaćica u Toskani, jutros rekla kada smo krenuli na put ka Pratu bilo je: "Danas će dr Vajs biti srećan. Porodilište u Pratu ima vrlo tradicionalan pristup u radu. Porodilište je veliko, imaju oko 3000 porođaja godišnje."
Tradicionalizam kojim me je uplašila donekle se pokazao kao tačan. Dr Vajsu se lice razvuklo u široki osmeh kada su nam na ulazu u deo u kome se nalaze operacione i porođajne sale dali da obučemo zaštitno odelo i zaštitne kaljače. Ali, s obzirom da nema brijanja, nema klistiranja, posete su dozvoljene,
Danas je 4. mart, 2010. Sutra rano ujutru krece nova naucno-edukativna ekspedicija na Antarktik... novih 50 ljudi ce imati tu privilegiju da se upusti u neverovatnu avanturu i stekne neverovatno zivotno i profesionalno iskustvo... Osecam blagu zavist prema svima njima, a opet sa druge strane neizmerno sam srecna jer ce nova lica, entuzijaste imati priliku da prodju kroz slicno iskustvo kao sto je moje.... Uh, kako bih isla ponovo!
Obuzeta nostalgijom i secanjima na neverovatne dve sedmice provedene u prelepoj ledenoj pustinji, i citajuci svoj dnevnik napisan tokom ekspedicije, naisla
Kakav dan, ljudi moji. Imam utisak ko na Marsu da smo bili dr Vajs i ja. A nismo. Bili smo u porodilištu koje se specijalizovalo za fiziološki, neometani porođaj. Ali, to što smo tamo čuli i videli, samo me je uverilo da smo mi crne žene Srbije, sve zajedno s ovim našim lekarima Srbije, s neke potpuno druge planete. I to ne s planete iz ovog, nego nekog potpuno drugog solarnog sistema, milionima svetlosnih godina udaljenim od njih...
"Centro Nascita Margherita" otvoren je u martu 2007. godine, s ciljem promocije povratku fiziološkom, neometanom porođaju. U njemu nema lekara.
Pre podne smo četiri sata proveli u regionalnom ministarstvu zdravlja Toskane. Imali smo sastanke sa (italijanska dijasporo, pomagaj!):
- Aldo Ancona (responsabile cooperazione sanitaria in Serbia)
- Valerio Del Ministro (responsabile del settore assistenza sanitaria della Regione Toscana)
- Michela Sodde (responsabile del settore materno infantile della Regione Toscana)
- Giuseppina Antico (gia responsabile del settore)
Upoznali smo se sa sistemom funkcionisanja kompletnog italijanskog zdravstvenog sistema, a posebno sa regionalnim sistemom ograničenim na Toskanu.
Stigosmo sinoć u Firencu. Preko Ciriha.
Do Ciriha putovasmo s ministrom Milosavljevićem. Slobodanom, ne Tomicom. (A što nije leteo JAT-om, nego Swiss Airom? Pa još ministar trgovine. Nije patriotski, stvarno. Nema smisla. Totalno u suprotnosti s kampanjom "kupujmo domaće". Da sam neki faktor u vladi, ja bih to ispitala.)
Od Ciriha putovasmo bez prtljaga. I još ga nema. A meni cigare u koferu... Strahota. Ako do sutra ne stigne, osiromašiću od ovih europskih cena.
Na aerodromu nas je strpljivo (dok smo prijavljivali nedolazak prtljaga) čekao dr Elio
Prijatelji, sahranite me u Isla Negri
Pred morem koje znam, svakim kamenom ugnezdenim u pesku
I sa talasima koje moje izgubljene oči
Neće ponovo videti
Pablo Neruda
U okviru šire saradnje uspostavljene između Udruženja za javno zdravlje Srbije i regionalnog Ministarstva zdravlja Toskane, dogovorena je sedmodnevna studijska poseta porodilištima Toskane. Početkom marta u Firencu putujemo dr Vladimir Vajs, načelnik pančevačkog porodilišta, i moja malenkost, ispred GI "Majka Hrabrost". On - da vidi kako sve izgleda iz stručnog ugla lekara. Ja - da vidim kako sve izgleda iz ugla porodilja.
U Toskani je revolucija za promenu prođajnih
Povod da vam se javim večeras je moja apsolutna oduševljenost ovim ekstremno dubokim HD zoom-om u Mandelbrotov fraktalni skup, po cenu osude za ponavljanje teme, u neku ruku. Negde prošle godine bilo je reči ovde na blogu o Mandelbulbs (nsarski, prelepa priča!). Ali, lepota ovog putovanja, jednostavno mi ne da da oćutim.
Hoćete li da malo "uvrnete" misli na ovom lepom putovanju? Ali, pre toga samo malo da se osvrnem na lepotu i njeno isticanje, i moje asocijacije ovim povodom.
...Afrika. Put od crvene zemlje vodi nas kroz Mariko bušveld (kako se zove ovaj tip akacijeve savane) ka administrativnom središtu Madikwea, sa 720 km2 površine četvrtog po veličini parka u Južnoj Africi. Nedaleko odavde protiče reka Mariko, pre nego se spoji sa Krokodilskom rekom da zajedničkim snagama stvore Limpopo. Pokraj puta pasu manja krda antilopa, od žbuna do žbuna pretrčavaju biserke (divlji preci domaćih biserki, ili morki), nonšalantno koračaju čakma babuni i trčkaraju bradavičaste svinje. Svojim impresivnim kljovama u stanju su da odbrane mladunce od svega - osim lavova.