Gost autor: srdjazlopogledja
Саобраћај и клозет представљају два, може се рећи, органски везана проблема. Верујем да не постоји човек на овој планети, који није осетио важност саобраћаја при нужди. Наиме, у том тренутку, у највећој фрци, свако разуме важност удаљености, брзине и капацитета. Мушкарци имају додатан увид у погледу различитих решења која задовољавају потребе, те из тог угла разумеју и предност разноврсности.
Ето, овај увод квалификује све за размишљање и расправу о саобраћају, а поред тога, ослања се на монументално дело „Клозетско питање" и даје један додатан осврт у решавању тог, основног проблема.
Jedan dan na ortopediji
Autor: Igor Marković
Скакућем ти ја тако по болници у стилу растопада курса динар-евро, наравно, на једној нози, јер ми друга не функционише. Рекоше ми да се упутим прво тамо, па онамо, па онамте, па тамте. ,,Не, сине, ипак иди ти на ортопедију, тамо ћете боље средити''. Добро, ајмо онда тамо, јуначе. На ходочашћу до ортопедије се свакако сретне и понеки познаник, комшија, друг, но пријатељ никако.
"Mi smo zemlja lajavih kritizera koji ništa ne bi da rade,
a kad nekog pohvališ, odmah traže razlog da ga pokopaju.",
saže Bocvena, kako ona to već ume, moje obrazlaganje zašto se već sedam dana dvoumim da li da pišem blog o nečemu što je za svaku pohvalu.
Februarsko je veče '74. Dok krišom ispod oka bacam pogled na sat čekajući 7 i 15 i početak majstorice u Frankfurtu gde će se Špancima dogoditi Katalinski, cedim poslednje atome strpljenja da ostanem miran dok stari Mađar štekće makazicama oko mojih ušiju. Pogodba je „šiške za utakmicu" i tu dileme nema. Da je uslov bio „nularica"- pristao bih.
Još malo „gunđanja" zbog BusPlusa i isplativ predlog Konzorcijumu
Pišu u osam ruku: savesni građani J. S. i Hansel i službenici Direkcije za javni prevoz i BusPlusa
Pre desetak dana pisao sam ovde (kao jedan od mnogih u javnosti) protiv zaprećenog tretmana građana koji imaju uredno dopunjenu BusPlus personalizovanu karticu, ali su propustili, ma iz kog razloga, da je validiraju pri ulasku u vozilo gradskog saobraćaja. Preti se, po važećim odlukama, blokiranjem kartice, obaveznom deblokadom i izbacivanjem iz vozila ako ste u njega ušli s blokiranom karticom (recimo da niste stigli da je deblokirate), iako ste, podvlačim, kartu blagovremeno dopunili potrebnim mesečnim iznosom.
Dok u istim tim odlukama nigde ne piše da li će se deblokada i koliko naplaćivati, u novinama smo mogli da pročitamo da će, pored toga što će biti izbacivani iz vozila, i ovi putnici biti kažnjavani kao i oni koji se voze bez karte.
Slobodan Tišma, Bernardijeva soba, Kulturni centar Novog Sada,
Novi Sad, 2011.
Čovek je skromno biće, sklono preživljavanju.
Slobodan Tišma, Bernardijeva soba
U suton u srcu, čuješ neku nepoznatu muziku
U suton, u suton, tajne su deo nas dok klizimo uz obalu
Okean pun je reči, pun je mačeva
Okean je tih i tužan iza sutona...
Slobodan Tišma - La strada, Okean
Pišta Petrović je autsajder, marginalac, u svakom pogledu suvišan čovek iz čije vizure Slobodan Tišma (1946), ovogodišnji dobitnik NIN-ove nagrade, sigurno, zrelo, promišljeno, malkice melanholično, pokadšto nostalgično progovara o sudbini umetnosti u svetu kojim gospodare: licemerje, zavist, politika...
Na početku si uvek fazan. I u školi, i na poslu, i u vojsci, i na Visu. Nema ništa gore od toga, kad si gušter, kad ljudi gledaju kroz tebe, kad si niko i ništa, kad te niko ne pita za mišljenje, kad svima smetaš, kad nemaš nikakvu ulogu u životu, kad ne znaš šta bi s rukama i kad nemaš gde da se deneš.
Pre ravno 70 godina, u tzv. Novosadskoj raciji od 21. do 23. januara 1942., mađarski fašisti su pobili 1255 ljudi i to samo u Novom Sadu, i to samo onih kojima su precizno utvrđena imena. Lako je moguće da je žrtava bilo više (kao objektivna cifra se, u ozbiljnim razgovorima, uzima 1330), pre svega zato što evidentiranje ubijenih koji su po nacionalnosti Romi nikad nije izvedeno do kraja precizno - neki su naime popisani kao Srbi a neki, biće, uopšte nisu ni evidentirani.
Обавезе путника и могућности стручних служби,
или: третирање путника с „невалидираном" плаћеном месечном картом као криминалаца
Ма добро, све (ваљда) знамо о „БусПлусу".
Добро, знамо и да нас нервира „откуцавање" само док је аутобус у станици. Мораћемо да будемо много дисциплиновани, неће баш бити згодно да јуримо ка слободним местима или бар удобнијим позицијама за стајање. Све лактање мораће да се пресели испред аутобуса.
И никако нам још није јасно чему откуцавање („валидација") персонализованих карата - оних које су уредно допуњене, оних које важе за неограничени број вожњи у току једног или пола месеца.