E zemljo Srbijo! Hoćemo u Evropu a ne možemo da napravimo ni pristojnu bioskopsku salu. Evo na sajtu www.filmski.net čitam vest da se uskoro u Zadru otvara multipleks Cinestar (pored onoga u Zagrebu i Rijeci) koji će imati šest sala (skoro 1000 sedišta), "wall to wall" platna, Dolby Digital Ex i DTS, i 3D tehnologiju.
A šta mi imamo? Gomilu u bescenje rasprodatih sala "koznakome", par preuređenih štala, dve kongresne dvorane, nešto nazovi lažni mutipleks, i jedan jedini pristojan bioskop na Banovom brdu - Roda.
Odmah da kažem da tom čoveku koji drži Rodu treba podići spomenik. Bez obzira na to što živim u Višnjičkoj banji, meni nije teško da odem autobusom 23 na Banovo brdo da bih uživao u filmu. Pre toga besplatno rezervišem kartu, dođem malo ranije, popijem toplu čokoladu i odgledam film u više nego pristojnim uslovima.
* "Generalni direktor ‘Zelenila' kaže da će kao kompenzaciju za emotivni šok zbog seče stabala, građani dobiti najmoderniji drvored u Beogradu. U okviru akcije biće isečeno oko 400 platana, a zasađeno 500 novih stabala."
Pitam se, sta li to znaci "najmoderniji drvored"?Mozda nesto iz repertoara staljinisticke tradicije "obnova i izgradnja", "srusi pa zabetoniraj", menjaj "staro i prevazidjeno" za "novo i moderno" i pricama o posleratnom cupanju i lozenju parketa? Ili ono iz vica "izgradicemo bolje i starije"? Nastavak sledi u vidu sece 400 platana na Bulevaru kralja Aleksandra.
Ja ne mogu da shvatim da jedna evropska prestonica u dvadeset i prvom veku odlucuje da sasece stari drvored od 400 platana!
Onda se setim: pa mi zvanicno i nismo evropska prestonica.
autor fotografije: Marija Milić
Da je Gebels živ, bio bi jako ponosan na gradonačelnika. Mašinerija radi kao podmazana, svi mediji su upregnuti i pevaju istu pesmicu. Ajd što mora da se peva, nego je nedeljnik Vreme na tome i zaradio. Uz svaki broj ovog šta god, dobijete plaćeni oglas pod nazivom "Moderan evropski bulevar". Kao uvod ide sledeći tekst: Bilo je nekog istočnjačkog šarma u tome što su putnici, zatečeni u tramvaju u Bulevaru kralja Aleksandra, strpljivo čekali dok vlasnik automobila parkiranog na šinama završi hitnu kupovinu. Prevagnulo je kontinuirano gunđanje nezadovoljnih Beograđana zbog haotičnog bulevarskog života i saobraćaja. Grad Beograd je doneo odluku da počne realizaciju ovogodišnjeg najvećeg projekta rekonstrukcije najduže ulice na Balkanu u okviru Projekta obnove Beograda...
Ha! Beo-grad, kako da ne. Prljav, ružan, u raspadu. I skroz siv, siv, siv. To mi je, kao klincu, uvek padalo na pamet kad bih izlazio iz železničke stanice. Utisku nije pomagao prolazak pored autobuske, izbegavajući šibicare, pa kroz park ispred Ekonomskog, izbegavajući pedofile, pa uz Kameničku, izbegavajući džeparoše i preskačući kore od lubenica, pa na sedamdesetdvojku.
Pre neko veče na, do jutarnjih časova, ugodnoj i prijatnoj sedeljci i druženju, razgovoru i ćaskanju, nekako stigosmo i do teme: Kafane. Kad dođoh do reči, ispričah kako smo šezdesetih godina, moj ćale i ja krenuli u celodnevnu nabavku svega i svačega a zbog predstojeće Nove godine. Kola je parkirao negde kod Pravnog fakulteta a onda smo se desnom stranom Bulevara uputili ka Smederevu! Za sobom smo ostavili Grgeč, Domovinu, Orašac, Starca Vujadina i klipsali sve tramvajske okretnice na početku smederevskog puta.
Neću da lamentiram nad prošlim vremenima, kada su Novosađani, i Vojvođani uopšte, poistovećivani sa maskotom Lalom, koji sluša tamburaše i jede sataraš, rinflajš, bećar paprikaš, šnenokle, i crnim vinom farba brkove, dok su preko Save jeli gotovac, cicvaru, kajmak, jagnjeće sarmice, prebranac, i pili žutu osu.
A onda smo mi Vojvođani, naročito mi u Novom Sadu, u oktobru 1988. godine, pre bezmalo 25 godina, naglo shvatili koliko su zapravo po nas zdrave bakterije Streptococcus thermophilus i Lactobacilus bulgaricus, i počeli da pijemo jogurt. U revolucionarnim razmerama.
Autor fotografije: Vladimir Krzalić
PRESS pita Đilasa: Po čemu biste voleli da vas pamte sugrađani?
Đilas odgovara:
Ja sam pravi Beograđanin, a to znači veoma ambiciozan čovek. Zato mi neće biti dovoljno to što znam da će Beograd posle 40 godina dobiti ne jedan nego dva mosta. Želim da me Beograđani pamte kao „jednog od nas", koji je celog sebe dao da Beograd postane prava evropska metropola - grad u kome se kvalitetno živi, koji neguje svoju davnu istoriju, ali i stvara novu, koji se ponosi i svojim građevinama, ali i svojim ljudima, neguje kulturu, stvara sportske šampione i predstavlja omiljenu turističku i privrednu destinaciju. Izazovi vremena ne smeju da spreče Beograđane da Beogradu dokazuju koliko ga vole. A svi znamo da se ljubav dokazuje.
Grupa građana pita, ali Đilas ne odgovara:
Zašto su posečeni zdravi platani u Bulevaru?