Novosadska iskustva ...
Knjiga „Traganje za gradom“ je pogled na rad Arhitekte Đorđa Bobića u proteklih pedeset godina. Izabranih sto pet projekata i tekstova nastalih u proteklih pola veka traganja (za gradom) prikazani su redosledom po godinama kako su stvarani, u izvornom obliku prvog pojavljivanja.
Tolerisanje nelegalne gradnje od strane političara a onda i države je perfidan način korumpiranja građana po šemi - mi vam legalizujemo a vi vraćate uslugu i glasate za nas ...
U Skupštini je priča o zakonu koji treba da po ko zna koji put reguliše legalizaciju bespravno izgrađenih objekata što podrazumeva da će biti u najvećoj meri abolirani graditelji zgrada sa one strane zakona i čije je takovo građenje nekim predhodnim pravnim propisima uzimano za krivično delo. I šta će država, tužna i čemerna, pobedili je ti sa viškom neimarske samoinicijative, namnožili se beskrajno, država ih ispustila iz vizure još odavno i sada im ništa ne može, svi pokušaji, ako ih je i bilo, nisu uspeli i pored nerazumnih ustupaka, pa ajde onda da ih prihvati i oslobodi sebe obaveze. Praktično rešenje ne može se poreći, kaže ona (država) sve može da se legalizuje za malu kintu i sa kusom procedurom a onda (država) mirne duše, oslobođena stresa ode na zasluženi počinak.Kada obolelog od kancera posle nekog vremena u bolnici lekarii pošalju kući i kažu da ga neće operisati ni zračiti, da li je to dobra vest? I za koga?
Za pacijenta? Njemu to može značiti da se kancer povukao nekim čudom ili da je na takvom mestu i takvoj fazi da nema koristi ni od operacije. Sledeća faza je kraj.
Za lekare? Njima to može značiti da su primenili neke čudotvorne metode i da se kancer povukao ili da su izbegli da idu u operacionu salu. Neodlazak u operacionu salu za njih znači da ne rizikuju da nešto u sali pođe po zlu ili (u najbanalnijem slučaju) da se neće isprljati. O ličnoj statistici uspešnosti operacija kod hirurga da ne govorimo.
I za lekare i pacijenta ovakva vest može značiti i da će sledeći put kada se sretnu medicinsko osoblje samo konstatovati smrt.
Да сам Кинез, сумњам да би ми се поглед задржао на таквој вести, али, свакако би на наслову „Чекали српског Константина, а родио се Кинез!”. Или – како је пропао покушај владике нишког да свету представи новорођеног српског Константина Великог.
Karadžićev plan: Marakanu i "JNA" srušiti, pa sagraditi jedan stadion!
Nema komentara, nemoćan si pred ovim nasiljem na pamet. Još je gore što će se oko ove nebuloze razviti burna, kreativna diskusija po štampi i teveima i po kafićima i politkomovima, eto, ima tužni narod čime da se zanima.
Dakle, ipak ne mogu da odolim a da ne kažem o tome. Nacionalni stadion u Beogradu je na vidiku i već je potpisan ugovor o tom poduhvatu, neki Englezi su u pitanju izgleda, mada se ne zna odakle pare i gde će taj objekat da bude izgrađen, ali nema veze, idemo napred uprkos logici i ekonomiji koje kao što je iskustvom i empirijom u ovoj zemlji dokazano, samo otežavaju stvari i koče napredak. I kako to biva u naviknutoj brzopletosti koja je postala način ponašanja o realnim potrebama se ne govori, ni reči o tome, koga to još zanima, velike reči i ideje su važne kao i oko svega drugog u državi.
Društvo arhitekata Beograda je dalo pozitivno mišljenje na predloženi projekat ne poštujući zakon jer u zakonu piše da Društvo arhitekata može to učiniti samo ako ne postoji osoba koja zastupa autorska prava.
Galerija O3ONE, Beograd, Četvrtak, 24.jun u 19 h.
Izložba: UPDATE: SOPSTVENI (ŽENSKI) LIK
Autorka i kustoskinja izložbe: Suzana Vuksanović
Asistentkinja kustoskinje: Tatjana Panić
Umetnice: Ljubica Čvorić & Marina Tomić, Olga Ungar, Zorica Čolić, Ratka Lugumerski, Ksenija Kovačević & Milena Nena Popov, Željka Jović, Maja Rakočević Cvijanov, Ivana Đukić, Monika Sigeti, Jelena B. Kovačević, Dragana Žikić, Jelena Janev