Poslednje
decembarsko veče
sa nebom išaranim zvezdama
i linijama vatrometa
provodim
pijan
Cionizam je pokret za stvaranje jevrejske nacionalne države na djeliću teritorije osmanske države, u kojoj je jevrejski milet brojao sličan broj pripadnika kao i slovenske hrišćanske grupe, tipa Srba ili, recimo, Bugara.
Prvo što sam čula još u Vlajkovićevoj, dok sam se približavala platou gradske Skupštine koji su obezbeđivale pojačane policijske snage, sa gradskog ozvučenja treštali su prepoznatljivi stihovi lokalnog hita «Čke beogradske». Beograđanka sam po rođenju, tolerantna, slobodoumnih shvatanja, i svaka urbana žvaka može da me kupi pod uslovom da ima smisla ili bar poentu u najavi, ali ovog puta nisam pronašla baš nikakvu konekciju između osvajanja srebra na SP-u, sportskog duha, zdrave pameti, Gazda Paje i stihova ove pesme. Možda nisam dovoljno luda čka da bih se primila na:
Dorćolski kej * Ušće * Savsko jezero * Ada Huja * Zemunski kej
Kao što sam više puta već pisao (a jedan od tih blogova ima preko 40.000 čitanja, što će za mene ostati večita zagonetka), zima u Beogradu pruža odlične mogućnosti za posmatranje ptica. Tada se na rekama okuplja ne samo najviše ptica (jedinki) – preko 20.000 gnjuraca i vranaca, labudova, pataka i liski, te još toliko galebova koji su manje upadljivi jer se hrane na deponiji u Vinči, odakle predveče lete ka više desetina kilometara udljenim noćilištima; već i najviše vrsta – ukupno 35 vrsta vodenih staništa, koje se u najvećem broju okupljaju na Dunavu kod Velikog Ratnog ostrva, Ovčanske i Pančevačkih ada, kod Ade Ciganlije i na ribnjaku Mika Alas. Tih 50 km toka reka usred grada čini međunarodno IBA područje Ušće Save u Dunav, gde je do sada zabeleženo oko 210 vrsta ptica.
Šal koji mi je pokojna baka Koviljka isplela,
vuna prava debela
uz debele crvenobele linije,
svaka linija k’o moja glava
a šal do poda –
uz istu takvu kapu sa crvenom pufnom na vrhu.
I naravno da sam dobio toplotni udar
Sa High Spiritom smo godina radili zajedno u emisiji Ritam srca All stars na radiju B92. U jednom trenutku je postojala ideja da mu se ograniči ulaz u zgradu B92 na Novom Beogradu – pošto ostavlja tragove obuće na (sveže okrečenim) zidovima i mnogo štampa (printove motora). Ipak je pobedila različitost i tolerantnost. Đorđe Dinić a.k.a. High Spirit čije džinglove i dalje možete da čujete na radiju B92 već godinama živi po raznim Kenjigradskim rupama. Marka Žvaka ga je pronašla u Prihvatilištu za odrasle i stare osobe u Kumodraškoj ulici u Beogradu gde je odlučio da prezimi i iznese svoj stav po pitanju ishrane i ostalih gorućih tema beogradskih beskućnika.
“Ko drži ovu zemlju? -Pioniri!”
Ubeđuje me da za 1000 dinara kupimo antenu za Tv
i probamo da uhvatimo 3-4 kanala
Kažem joj da nam televizija ne treba.
Program je odvratan.
Imamo knjige – pročitaj neku
Uzmi crtaj, ljubavi
nekada sam sanjao
šimpanze i sladoled,
danas sanjam krokodile
koji nose cipele od moje kože.
nekada sam sanjao
hleb i kaldrmu,
danas jedem hleb
kraj hladnog radijatora
i kroz prozor gledam
u ništavilo.