Ponekad, posle napornog dana, kada kuća utone u san, sednem ispred televizora (sa obaveznom casom u ruci) i prebacujem TV kanale nasumice. Uglavnom se ta aktivnost zavrsi kada se casa ispije do dna, i kada se na kraju i ja pokupim i odem da sanjam neki bolji svet... Medjutim, ponekad u tom freneticnom menjanju frekvencija koje satelit sprovodi do prostora u kome bih trebao da imam svoj mir, naletim na neki od filmova koji obavezno, neizostavno, i po stopostotnom pravilu ostanem da odgledam do kraja, ma gde se u datom trenutku u gledanje ukljucio, i ma koliko sati pokazivao moj designer
Prvo i osnovno pravilo kaže - i ne pokušavati. Baciti eventualne tablete za spavanje u đubre. Pomiriti se sa svojom nesanicom i biti u dobrim odnosima s njom. Čitati nešto. Pisati, svejedno. Gledati filmove. Bančiti na kraju krajeva - zaista nije važno šta ćete raditi u svojim noćima, sve dok vam te noći ne počnu da kvare dane. Dok, dakle, ne pravite budalaštine tokom noći (a najmanja je budalaština bančiti da se razumemo) zbog kojih će vam u narednim danima život biti zagorčan (ako imate i svedoke svoje budalaštine, na primer) nikoga se ne tiče šta vi to radite noću,
Homo Sapiens je ubedljivo najgluplja i najlakovernija zivotinja, iako se odlikuje najvecom inteligencijom medju faunom koja nastanjuje planetu Zemlju...
Iskustvo koje jedinka doticne vrste stice tokom licnog zivotnog ciklusa, ali i ono koje stice istorijskim nezaboravom dogadjaja u kojima (kao pojedinac) nije direktno ucestvovao pomazu samo toliko da stvore jednu cameru obscuru koja daje privid da sve izgleda kao sto jeste, ali i da nista nije kako zaista jeste. Sve je verno reprodukovano, ali je (da li je?) i naopako... Istorija nam stvara iluziju da covecanstvo kontinualno
Ovo je priča iz svakodnevnog života. Ovo je priča o jednoj ženi iz komšiluka koja vodi sasvim običan život. žena koja živi sama s svojom punoletnom ćerkom koja nema dovoljno energije i sreće da nađe posao. Ovo je priča koja opisuje jednu ljudsku sudbinu ali i daje skicu našeg društva. Ova priča, na žalost nije izmišljena.
... i moderna šahovska otvaranja
Malopre, juče valjda, je dal porota negde u Kaliforniji, dal sudija pošto je porota u tamo nekom vremenu odradila svoj deo posla, donela odluku da je za rak jednog čoveka tamo kriv monsantov herbicid RoundUp, sa aktivnom supstancom Glyphosate, i dodelila čoveku odštetu od 289 miliona dolara (ako je neko ikad poželeo da fasuje rak zbog dobre odštete now is the time (ajd, blog je ionako već neko vreme zašao u domen crnog humora)).
Ponekom nestašnom geo-političkom do društveno-medijskom analitičaru bi već ovde bile oproštene uznemiravajuće osećajne niti kako „konspiracioni" teoretičari bede (to su oni što ne veruju novim izjavama proverenih lažova) pa ću ja, onako s kuka, da ispalim i korelaciono-kovarijantnu potencijalno-činjeničnu provokaciju da je nemački Bajer kupio Monsanto pre samo par meseci za preko 60 milijardi dolara.
POSLEDNJA VEST:
Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, uspeo je da uveri članove Odbora za zaštitu životne sredine da je drvored u Bulevaru kralja Aleksandra oboleo.
DS mašinerija je krenula punom parom da objasni zašto treba da se izvrši drvocid u Bulevaru, makar i silom. Uz skoro sve kupljene novine dobija se specijalni dodatak "Rekonstrukcija Bulevara - Obnova Beograda". Čak ima i divna slika kako to vlastodršci zamišljaju da će Bulevar izgledati.
O uvodnom pismu gradinačelnika ne želim da trošim reči. Možda jedan mali citat: "Za mene kao gradonačelnika je pre svega bezbednost beograđana na prvom mestu i ne mogu da rizukujem da neko strada zato što će za dve-tri godine neko drvo da padne."
Baš se gradonačelik Drvosek potresao. Kao i onda kad su mu divljali po gradu, palili ambasade, prebijali i ubijali strane turiste... Najveći problem ovog grada su platani, sve ostalo cveta.
Душко Радовић
КАПЕТАН ЏОН ПИПЛФОКС
Лица:
КАПЕТАН ЏОН ПИПЛФОКС
АРЧИБАЛД
СЕКИРА
КОРЊАЧА
КОНОВАЛ
ЧУДОВИШТЕ
ГУСАРИ
БРЗОГОВОРЕЋИ
СПИКЕР
(Ветар и таласи).
ГУСАРИ (певају):
Лепојке из Хаване
Dragi rekreativci.
Dobijam pitanja, pa da odgovorim.
Biću surovo iskren, kao i uvek.
Ne znam zašto, ali guzica je centar interesovanja većine vežbačica ženskog pola.
Prvo, ukoliko hoćete da zategnete guzicu ili butine, niste rekreativci, već imate tačno definisan cilj, kao i bilo koji ozbiljni sportista. Dakle, potreban je ozbiljan pristup.
Hladna noć marta
Fukušimo, ljubavi moja svilenkasta, grejaću te
Tužna sakura.
-Fukušimi od myredneckself-
Ovih dana stalno se pitam koja je kreatura od čoveka smislila da izgradi nuklearku u Fukušimi, gradu svile, voća i labudova. Na mestu zemaljske kugle, gde svako malo zatrese! Pa, svaki osnovac na kviz pitanje - zemlja zemljotresa? - kao iz topa će odgovoriti - Japan. Zemljotresi, i cunami talasi kao posledica, očigledno nisu bili tema za razmišljanje tih graditelja, trusta čiji su mozgovi izgleda prekriveni koprenom sazdanom od dolarskih niti. Prošlog meseca se eto tako, građanima Fukušime desilo sve po onom Marfijevom zakonu - šta god može poći naopako, poći će.