Postoji jedan suptilni, ali verovatno krucijalni razlog zasto nikad, u drustveno-ekonomskom smislu, na ovoj planeti nece biti bolje. Jedan razlog koji sam po sebi ne izgleda tako veliki i znacajan, ali koji odnosi prevagu oko dve jakosno identicne stvari sto dovodi do toga da se svaki pokusaj promene neumitno transformise u jedan te isti status quo. A taj status quo je da desnica vlada, da levica strada, i da je 99% ljudi na planeti mentalno anestezirano, a da nisu toga ni svesni.
Naravno, mislim na "novu (?) levu kriticku misao", kojoj se mnogi dive, kojom su mnogi opcinjeni, koja je
...Tacnije, moderator-volonter.
Sa moje strane, mislim da je stvar karaktera ili neke licne etike. Kad neko pise o mojoj oblasti stvari koje zbunjuju narod i izazivaju kolektivnu sumnju i paniku, ja se osecam prozvano, neki put cak i poimence jesam od strane drugih blogera, da dam svoje misljenje o tome. Tako se sinoc i jutros npr. desilo da sam provela 2 sata pisuci na tudjem blogu, pokusavajuci ljudima da objasnim da, iako postoje mnoge finansijske mlaverzacije u zdravstvenoj politici, niko ne pokusava da ih otruje insulinom. Desavalo se to i ranije: na blogu o “blagodetima” pusenja,
"Mislim da bi bilo daleko bolje da je Njutn ponajprije razmišljao kako je jabuka uopše došla gore."
Viktor Šauberger je bio jedan od onih umova čije ideje donose sasvim novi ugao gledanja ( i viđenja) naše slike svijeta.
Kao takve, one najčešće budu samo djelimično shvaćenje i realizovane u vremenu u kojem su nastale, a onda, u narednim decenijama, poprime nadnarvane dimenzije koje im obično pripišu
Ko o čemu, dr Stanojević o svojoj traumi iz detinjstva.
Ne može čovek da da intervju, a da ne uporedi žene s prasicama, pa to ti je. Dobro, majku mu, dokle? Sva sreća, intervju ima i odgovor na "dokle". Do penzije, koja nastupa za četiri-pet godina. Oh, hvaljen Gospod i Devica Marija! Strpećemo se još toliko, kad trpimo već decenijama! Samo da se ne predomisli, pa da ne ostane da radi i preko toga. Ako mu to padne na pamet, predlažem da jurimo sponzore za prikupljanje para za izgradnju sigurne (drvene) kuće u Grčkoj, da mu kupimo kartu, okupimo se na aerodromu i pevamo uglas "A sad adio..."
Ponekad, posle napornog dana, kada kuća utone u san, sednem ispred televizora (sa obaveznom casom u ruci) i prebacujem TV kanale nasumice. Uglavnom se ta aktivnost zavrsi kada se casa ispije do dna, i kada se na kraju i ja pokupim i odem da sanjam neki bolji svet... Medjutim, ponekad u tom freneticnom menjanju frekvencija koje satelit sprovodi do prostora u kome bih trebao da imam svoj mir, naletim na neki od filmova koji obavezno, neizostavno, i po stopostotnom pravilu ostanem da odgledam do kraja, ma gde se u datom trenutku u gledanje ukljucio, i ma koliko sati pokazivao moj designer
Poštovani premijeru Cvetkoviću,
Pišu novine kako nameravate s tzv. ministrom zdravlja Milosavljevićem, nakon što se oporavi, porazgovarati o njegovoj odluci da se između naše invazivne i nemačke neinvazivne metode lečenja diskus hernije odluči za nemačku neinvazivnu. E, sad, ne znam ja da li je to tačno ili nije, novine svašta pišu, to mi je jasno. Ali, ne bi bilo loše da je tačno, znate. Ne bi bilo loše iz više razloga, a pre svega zbog toga što razgovor srpske javnosti i tzv. ministra zdravlja oko pomenute odluke koju je doneo liči na razgovor "gluvih telefona". Mi ga pitamo "Kako si mogao tako da nas praviš budalama?" a on odgovara "To sam ja za vaše dobro." Mi ga pitamo "Hoćeš li sad dati ostavku?" a on odgovara "Zbog ovoga ću se brže vratiti na posao". I sve tako, premijeru dragi. Mi u gajde, on u tamburu. On nas uopšte ne čuje, ne vidi, ne razume. Pa sam mislila - možda biste vi mogli na tom sastanku, ako nije buva već će ga stvarno biti, da mu nekako pojasnite zbog čega njegova operacija diskus hernije među srpskim građanstvom nije izazvala saosećanje i želje za brz oporavak, već bezosećajan izliv žuči.
Gost autor:
AnaWithAFamily-
NameTooHard-
ToPronounce
Priznajem, imala sam neke druge planove. Trebalo je da idem na kongres Britanskog udruženja endokrinologa i moja prezentacija je trebalo da bude baš tog dana. Međutim, dok sam gledala Jack Bauera kako spasava svet, pukao mi je vodenjak. Ali, ništa od kontrakcija. Pozvala sam babicu i ona mi je rekla
Broj Danaca inficiranih gripom A raste tako brzo, da bolest napada pre vakcinacije.
"Voleo bih da je epidemija malo pričekala. Ovakva epidemija traje 8 do 12 nedelja, i polovina onih koji će se inficirati, inficiraće se u naredne tri nedelje. Rekao bih da ćemo sigurno uspeti da dopremno do polovine rizičnih pacijenata, ali stvar je hitna, tako da apelujem na one iz rizične grupe da zakažu termin za vakcinaciju", kaže direktor Statens Serum Instituta, Nils Standberg Pedersen.