Ja se zovem Evdokija, svi me zovu Seka, imam 89 godina i rodila sam četvoro dece, jedno mi ostalo da ga anđeli čuvaju, odneo ga šarlah, troje su me učinili bakom i prabakom, a sad mi je i praunuka trudna...
Gost na blogu: Kengurica 452
E, deco moja, šta se sve dešava...
Ja se zovem Evdokija, svi me zovu Seka, imam 89 godina i rodila sam četvoro dece,
Već više od mesec dana selo Badnjevac, u okolini Kragujevca, nema vode. Već više od mesec dana 351 domaćinstvo ovog sela snalazi se kako zna i ume, jer je voda u seoskom vodovodu, nakon svih upozorenja zdravstvenih inspekcija, zatvorena. Razlog je, zvanično, veliki dug propalih seoskih preduzeća, koja vodu plaćala nisu. Ipak, veći i realniji razlog je to što je ta voda, već godinama, tako zagađena da ne samo da se ne preporučuje za piće ili kuvanje, ni za ljude, ni za stoku, već ni za zalivanje bašti.
1165 ljudi u srcu Srbije nema vodu.
da li jedna ovakva pilula može i treba da se prodaje u slobodnoj prodaji, bez lekarskog recepta, maloletnim devojčicama koje su sinoć pristale na opciju -bez kondoma ćemo ili koje nisu sigurne da su sračunale kako treba plodne dane ili koje su previše popile da bi se sećale.. Možda sve ovo zvuči prevše dramatično, a možda i ne..
Dobih opet nešto zanimljivo putem mejla, pa delim sa vama. Za one koji ne znaju, ja sam horoskopski Bik / Bivo - hedonista, hrana mi je osnovna ishrana. Nema ptice do prasice i te fore. Ovakve me priče uvek zabave, ali ih brzo i zaboravim. Možda zabave i vas:)))
Ako niste znali... evo....
Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu... radi kalijuma.
Takođe i pomorandžu
Danas je trebalo da bude taj svečani dan u kome će Posebna radna grupa za Bejbi frendli (PRG BF) usvojiti izveštaj eksternih evaluatorki, izveštaj koji crno-na-belo i zvanično potvrđuje sve na šta se GI "Majka Hrabrost" u porodilištima Srbije žali. Trebalo je, avaj, ali nije. Sastanak je otkazan zbog - nedostatka kvoruma.
Naravno, svi članovi PRG BF koji su imenovani iz nevladinih organizacija su se uredno pojavili, treba li to uopšte
Dragi dr Stanojeviću,
Mnogo mi je žao što sam propustila vašu prezentaciju na sastanku koji je u Institutu Batut održan 27.11.2008. godine, ali sva sreća te postoji audio-zapis, pa sam naknadno ipak uspela čuti o čemu ste govorili. Nesreća je samo što se audio-zapis poziva na slajdove iz vaše power-point prezentacije, koju nemamo, pa bih htela da vas zamolim da mi istu dostavite, ako je ikako moguće, na adresu: kengurica@majkahrabrost.com.
Dođem ja danas na sastanak Posebne radne grupe BF+ na Batutu, i zateknem prof. dr Stanojevića kako sedi i čita "Politiku", strana 7.
Brzinom munje isučem i ja svoju "Politiku", strana 7. (Da i ja delujem mudro i obavešteno.)
Priđem čoveku, pitam:
"Dr Stanojeviću, da li bismo mogli da porazgovaramo?"
"S vama ne razgovaram dok mi se ne izvinite! Otkuda vama uopšte ideja da je muž Jelene Karleuše bio u operacionoj sali?"
"Piše u novinama. A šta, nije bio?"
"Nije bio."
"A tetka?"
"Otac nije bio."
"A tetka?"
"Otac nije bio."
"A tetka?"
Toliko bih voleo da u vama, blogeri i blogerke (borci i borkinje:)) ostane nešto posle ove priče, čisto zato što je to nešto proživljeno, to moje zlehudo jutro daje mi nekakav kredit da idem u didaktiku i naravoučenija u koja, by the way, ne verujem uopšte. Iz tuđeg iskustva se ne može učiti. Ljudi poput mene ne mogu, i kraj.
Postoje ljudi koji se teško rastaju sa nepotrebnim stvarima. Za mene su to na prvom mestu papiri - garancija za laptop koju znam da moram da čuvam ali mi nikada ne padne na pamet da proverim da li je istekla, izveštaji sa raznoraznih konferencija, flajeri za zlu ne trebalo u širokom luku od bućkuriša za doneti do vodoinstalatera, nađe se i poneka "poruka lične prirode" koja, da ne bude zabune, nije starija od naše ere novih komunikacija nego je silom prilika pisana rukom pa deluje kao čist artefakt romantizma.
Jednom, davno, nedeljnik Vreme je bila upaljena šibica u mrklom mraku, podsetnik da si normalan, da saveznici u opštem besmislu ipak postoje, da nisi otišao dođavola sa ostatkom sveta.
Nedeljnik Vreme, jun 2013.:
Pravda za Acu Lukasa
ACA LUKAS JE JEDNA OD RETKIH PREOSTALIH JAVNIH LIČNOSTI KOJE NE POKUŠAVAJU DA BUDU NEŠTO ŠTO NISU. I NE SAMO TO. KOLIKO GOD SE "URBANI" ZGRAŽAVALI NAD NJIM I NJEGOVOM PUBLIKOM, KOJA JE PROŠLOG VIKENDA ISPUNILA MARAKANU, ACA LUKAS JE GRADSKIJI, BEOGRADSKIJI I URBANIJI OD SVEGA ŠTO SE OVDE KAO TAKVO PREDSTAVLJA.