Tog 29. septembra 2011. stizale su poruke, zvonio je telefon...svi su hteli budućoj mami da čestitaju rođendan i pozele da baš tog dana dobije najlepši poklon. A mama je znala da će se to desiti... Još pre mesec dana mališa joj je u snu šapnuo da će doći u četvrtak. Sve je krenulo ujutru, mama se hrabro javljala na telefon, kao da se ništa ne dešava. Želela je da to bude iznenađenje.
Sreli smo se tog 29.septembra u 17:50h, oči u oči. Gledala sam ga, mazila za nogicu, a zatim i par sekundi držala u naručju. Osećaj? Da li ga je moguće opisati? Mislim da nije. Jeza,
Govorili su im i ubedjuju ih da su ludi, paranoični, da su opsednuti teorijama zavere, da mnogo gledaju španske i meksičke sapunice...
Roditelji beba otetih iz srpskih porodilišta odmah po rodjenju već godinama istrajavaju i trpe svakojake uvrede i poniženja u borbi za istinu. Njihov greh je što su uporni i što na osnovu dokumenata zahtevaju ISTRAGU o svakoj bebi, kojoj se gubi trag u nekom od naših porodilišta. Roditeljima je saopšteno da su njihove bebe preminule nakon porodjaja, a na grobljima širom Srbije nema njihovih grobova niti bilo kakvih tragova u evidenciji pogrebnih
Occhi di speranza Oči nade
tu che mi vuoi restare accanto ti koja želiš ostati kraj mene
fino all’ultimo momento sve do poslednjeg trenutka,
tu non parli mentre qui ti ne govoriš dok
qui una lacrima si impiglia jedna
Ne znam kako stvar stoji kod vas ali moje brige su se ukopale i razbaškarile u meni i na pamet im na pada da menjaju mesto, sredinu, okolinu u kojoj se nalaze a kamo li da prelaze i odlaze u nepoznata područja i predele. Doduše, ni ja ne bih imao srca da ih prebacujem ikome! I uzaludno je, svoje brige ne možeš prebaciti nikome, tvoje su i tačka! Stvar s brigama, možemo ih zvati i nevoljama, udesima, sranjima...nije ni malo jednostavna, dapače!
Poslije sve ove nervoze oko Grčke, baklava, ćeten alve, bloga punog piva, valja se malo posvetit i tjelovježbanju.
Godinama unazad praktikujem dva ritualna zujanja po youtube-tu. Prvi se sastoji od toga da otvorim neku omiljenu muzičku numeru, a onda krenem niz ponuđene bočne predloge, što se brzo izmetne u totalno nekontrolisano račvanje, niz koje na kraju završim na desetoj diestinaciji, a nerjetko i nabasam na pažnje vrijedno muzičko otkriće.
Drugi vid zujanja je vezan za gvozdene sportove, i takođe se zasniva na neplanskom pristupu, mada cjenim da bi vas tako “upecani“ XXX(L) prilozi manje zanimali :)
U okviru šire saradnje uspostavljene između Udruženja za javno zdravlje Srbije i regionalnog Ministarstva zdravlja Toskane, dogovorena je sedmodnevna studijska poseta porodilištima Toskane. Početkom marta u Firencu putujemo dr Vladimir Vajs, načelnik pančevačkog porodilišta, i moja malenkost, ispred GI "Majka Hrabrost". On - da vidi kako sve izgleda iz stručnog ugla lekara. Ja - da vidim kako sve izgleda iz ugla porodilja.
U Toskani je revolucija za promenu prođajnih
ili: kako - fon - i ja menjamo pravila
Vreme je za blog. Bez bloga. Uslovni refleks nalaže:
Potreba za sopstvenim rečima!
#onokad te ništa iz-van-a ne interesuje. Jer ga je previše.