Pred sam kraj 1986. godine, u našој tada socijalističkoj zemlji, tema "lepeze i kamena lica" izazvala je veliku medijsku pažnju, unela nemir među roditelje i nanela veliku nepravdu mladima – kako su oni tada tvrdili. Tada je otkrivena istina o orgijanjima maloletnih Beograđana, koji su se igrali oponašajući pornografske filmove. U polemikama
17.30 hr. 31 stepen celzija, i upravo žedrnjam kahvu, vučem duge dimove iz moje Nakhle (Nargila) sav crven i zajapuren posle dva sata intezivnog treninga, zadovoljan kao ker (za razliku od nezadovoljnih kerova koji lažu - mr. Dinkića) predem kao mačka, uz dupli espreso dok kucam po tastaturi.
U ovim vrućim danima leta penzionneri su na udaru pa zato se na moje "saborce" u ovom postu i osvrćem jer se ostatak populacije smrknuto uzdišući zbog zle sudbe nalazi na odmorima.
Dragi moji penzioneri i ke,
Pošto su vaša tela (kuće) u kojima se vaša duša nalazila
Novi izveštaj Centra za Nauku u Javnom Interesu (Center for Science in the Public Interest) me naterao da napišem ovaj blog. Tema su veštačke boje u ishrani.
Već dugo se priča da su veštačke boje sumnjive za uporebu, da izazivaju alergijske reakcije, hiperaktivnost a neke su čak i kancerogene. Ovde u Americi proizvodjači hrane godišnje upotrebe 6818181.8 kg veštačkih boja. Izveštaj Centra za Nauku u Javnom Interesu (Center for Science in the Public Interest) ukazuje na činjenicu da tri veštačke boje koje se najviše
Vlada Republike Srbije
Premijeru Mirku Cvetkoviću
Predmet:
Uvaženi
Iskren prema sebi i prema drugima moram da Vam se obratim na ovaj način. U ovih sedam godina i pet mandata koliko sam u vladi kao ministar zdravlja naneo sam mnogo više štete nego koristi našem zdravstvenom sistemu i zdravlju građana. Brojne afere koje su izašle u javnost samo su vrh ledenog brega. Od silnih prljavština koje me pritiskaju budim se oznojen sa jakim lupanjem srca. Ovako više ne mogu.
Posle svih gnusnih afera u srpskom zdravstvu, a potonja sa citostaticima je monstruozna, ostavku Tomice Milosavljevića ne bih smatrao moralnim činom. Ona je pokušaj ''bekstva od odgovornosti''.
Samo dan ranije, premijer Mirko Cvetković je izjavio da nijedan ministar nije radio loše i da on na njihov rad
Šta se dešava kada osiljena birokratija (koju je i lično Broz napadao) od vlastitog naroda zlonamerno a bez ikakve potrebe KRIJE istinu, između ostalog pokazuje na veoma dobar način i ova konvencija koja je na snazi a da privatizovana zdravstvena prćija novokomponovanih demokrackih država (važi i za EU države imigracije) htela ne htela mora da je uvažava.
Da međudržavne konvencije koje su tzv. države blagostanja podpisale sa nekada Jugoslavijom, a kasnije sa svim bivšim Yu republikama pa i sa Srbijom potpisale i koje važe i danas (zaboravna birokratija
AUTOR/KA: Zorka Kovačević
Da porođaj u Srbiji nije lak to znaju svi/e koji/e su u potekle dve godine učestvovali u diskusijama kod Krugoline na blogu, koji/e su potpisali/e peticiju za Ministra zdravlja i koji su poslali svoje priče o iskustvu sa porođaja. Izgleda da nije lako „poroditi se" ni na bilo koji drugi način, čak ni na blogu.
Snimak koji je obišao svet je ličio na klasično maltretiranje. Mlađi tamnoputi agresivac je provocirao starijeg, prilično stamenog gospodina u autobusu. Neko je imao pri sebi onaj moderni foto aparat što snima digitalni video pa smo svi mogli da osetimo bespomoćnost dekice. Nakon razmene uvredljivih reči od strane crnca u kariranoj košulji i belobradog deke u sa kačketom na glavi, mladi nasilnik je oterao Vijetnam Toma u prednji deo autobusa. U jednom kadru smo videli da stasiti deda ima majicvu "I m a motherfucker" što se vrlo slobodno prevodi kao "ja sam zajeban tip". Eh da mu je delikvent iz autobusa poverovao...
Edamame je jelo od mladica soje u čauri, veoma uobičajeno u Japanu, Kini, Havajima i Koreji. Čaure se kuvaju u vodi sa začinima (najčešće so) i služe u komadu.
Izvan Istočne Azije, ovo jelo se najčešće može naći u japanskim i nekim kineskim restoranima, ali je i na drugim mestima steklo popularnost kao zdrava hrana.