Naša priča počinje jednog kišnog septembarskog dana. Oblaci su se nadvili nad našim gradom, a ja sam odlučila da taj dan iskoristim da prošetam do porodilišta i otvorim karton jer sam ušla u deveti mesec, ni ne sluteći da će mi baš taj dan promeniti ceo život. Na sasvim slučajno urađenom ultrazvuku utvrđeno je da sa bebom nešto nije uredu. Kada mi je to saopšteno dok sam ležala na krevetu osetila sam snažan pritisak u glavi i osećaj kao da se gušim. Ustajući sa kreveta počela sam da plačem što se pretvorilo u snažne jecaje koje nisam mogla da kontrolišem. Odmah sam
„Evo i slike za mamicu..." reči su doktorke koja mi je vodila trudnoću. Posle jednog ultrazvuka sam pitala da li mogu da dobijem sliku moje bebe i ona se nasmejala. Nakon toga, svaki put sam dobijala sliku. Trudila se da nađe najbolji položaj za slikanje. Ova slika je bila posebna. Videlo se samo lice moje bebice. Mogao se samo naslućivati njen izgled uz malo mašte i puno želje.
Moja Lenka je rasla... okretala se dok joj je to prostor dozvoljavao. Posle me je udarcima podsećala da je tu, kao da stomak nije bio dovoljan. Bila sam jako velika trudnica, a Lenka velika beba.
Ove nedelje imamo tri nove priče na našem konkursu.
1. Između očekivanja i realnosti
2. Ko još voli da spava
3. Srećna u svetu majki
Glasanje se obavlja davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u naredna 72 sata od trenutka objavljivanja.
Do kraja meseca ostalo je još tri dana, vaše priče šaljite na mejl: maminaprica@bitkazabebe.rs
Ovo su pesme koje moja ćerka i ja najviše volimo. Okačio sam ih sa razlogom večeras (nije nikome rođendan :-) )
Kad god država potroši neke pare na nešto što ne nailazi na odobravanje šireg kruga javnosti, odmah se javlja hor koji kaže : za te pare su mogla da se naprave 3 zabavišta ili 7 obdaništa ili...
Koliko su u stvari deca važna? Koliko mislimo na TUĐU decu, voleti svoju se podrazumeva. Koliko nam je stalo da TUĐA deca budu srećna? Jedan blog nije dovoljan za ovu temu, potrudiću se samo da malo načnem temu.
O Svratištu se dosta pisalo na blogu, zato ću samo kratko o tome. Mene je sramota kao građanina Srbije zašto Svratište u Beogradu nije na budžetu grada ili
gošća autorka: Nevena Šaulić
Bude me svaku noć, uvek u isto vreme. Kako ko me budi? Pa znate da imam blizance. Još uvek im nisam dala imena. Nijedno mi ne pada napamet. Za sada su bebe. Neka tako i ostane. Dajte, ne gledajte me tako. Stare su svega tri meseca. Svi kažu da su slatke, a ja samo klimam glavom i odgovaram kroz zube. Ni sama ne znam kakve su.
U početku sam mislila da je sjajno imati dve bebe odjednom, nešto kao dve muve jednim udarcem. Ne moram više da se porađam, trpim bolne preglede pri kojim mi doktori stavljaju svoje prljave, masne šake unutra. I sve to pod izgovorom da proveravaju matericu. Kako da ne. Proverila bih ja njima čmar samo kad bi mi dopustili. Bila sam ubeđena, onako trudno podgojena, da je baš dobro da sada završim tu priču sa porođajem, kako bih kasnije mogla da se bavim karijerom. Mada, još uvek ne znam kojom karijerom, ali pronašla bih ja već nešto što me zanima. Računala sam, skinuću i muža, i porodicu sa kurca. Više ne odgovaram na pitanje familije i ostalih gnjavatora:
A kad ćeš ti da rađaš?
Piše mi moj blogodrugar Stari na kraju bloga o opraštanju:
''I kako objasniti zadribandama da su moja deca dokle god sam živ.''
...............i natera me da kopam po računaru.
Znam da sam nekad nešto pisala kao moj intimni proglas roditeljima – ne mojim, nego onako... Volim ja to, kao, kada bi mene neko pitao i saslušao - ja bih to ovako:
Roditeljima!
Dragi roditelji, ne štedite lepe reči za sopstvenu decu! Ne
искрено, горње стихове сам певао више пута у животу. а и "судијо кретену, јеб`о сам ти жену" и "носи говна напоље" (док неког "повређеног" на носилима спорим кораком носе до ивице терена где ће он одмах скочити на ноге лагане и потрчати натраг у игру којој је одузео пар секунди превијајући се). осећам потребу да нагласим да сам увек тако нешто певао из зезања, не мислећи озбиљно. ово говорим, не због судијине жене коју нити сам видео, нити сам јебао већ згађен контекстом у којем сам скорије чуо насловну строфу.
а контекст је следећи - дечија утакмица (небитно је који је спорт у питању, небитно је годиште деце - далеко је испод тинејџерских годишта) а "навијачи" који су тако здушно "пружали подршку" су наравно - родитељи. или боље рећи "родитељи".
Konkurs za Naj-maminu priču
Koji zajednički realizuju časopis Mama i Bitka za bebe nastavlja dalje.
Danas objavljujemo dve priče.
Podržite naše mame.
Čitajte i glasajte.
Glasanje se obavlja davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u naredna 72 sata od trenutka objavljivanja.
Naslovi su sledeći:
1. Slatke muke
2. Četrdeset tri neprespavane noći
Podsećamo vas da priče možete slati na