U izradi filma su pored članova kreativnog tima, predvodjenog rediteljem Dejanom Senićem, učestvovali
Najmamina priča u mesecu maju ulazi u svoju završnicu.
Danas objavljujemo dve priče:
1. Prvi rođendan Lanin
2. Nadin divan dan
Glasanje se vrši davanjem preporuka (klikom na oznaku „PREPORUČI" u komentaru priče).
Glasanje je otvoreno 72 sata od postavljanja na blog.
Добисмо јуче критику, а и дужни смо остали додуше, што смо онако оставили да виси информација о томе како васпитачица слеже раменима на дете са масницом испод ока, при том, знајући, или сумњајући, (што се испоставља као потпуно свеједно) да ју је дететов отац направио.
Konkurs za Naj-maminu priču
Koji zajednički realizuju časopis Mama i Bitka za bebe nastavlja dalje.
Danas objavljujemo još jednu priču na februarsku temu.
Podržite naše mame.
Čitajte i glasajte.
Glasanje se obavlja davanjem preporuke (klikom na oznaku "PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici Bloga B92.
Svakoj priči moguće je dati glas u naredna 72 sata od trenutka objavljivanja.
Ovonedeljna priča nosi naslov:
1. Besane noći
Podsećamo vas da priče možete slati na mejl: maminaprica@bitkazabebe.rs
Još jedan Prvi rođendan stigao je na naš imejl.
Naslov priče je:
1. Rođendan pun poljubaca
Glasanje se vrši davanjem preporuka (klinkom na oznaku PREPORUČI) u komenataru priče.
Glasanje je otvoreno u naredna 72 sata.
Zainteresovani mogu slati priče do kraja meseca na imejl: maminaprica@bitkazabebe.rs
Tog 29. septembra 2011. stizale su poruke, zvonio je telefon...svi su hteli budućoj mami da čestitaju rođendan i pozele da baš tog dana dobije najlepši poklon. A mama je znala da će se to desiti... Još pre mesec dana mališa joj je u snu šapnuo da će doći u četvrtak. Sve je krenulo ujutru, mama se hrabro javljala na telefon, kao da se ništa ne dešava. Želela je da to bude iznenađenje.
Sreli smo se tog 29.septembra u 17:50h, oči u oči. Gledala sam ga, mazila za nogicu, a zatim i par sekundi držala u naručju. Osećaj? Da li ga je moguće opisati? Mislim da nije. Jeza,
Probudila sam se u ogromnoj sobi, bilo mi je hladno. Osvrnula sam se oko sebe, za stolom, udaljenim par metara od mene, sedeo je lekar, meni okrenut ledjima i pisao nešto. Napregla sam se da kažem nešto, ali mi je grlo gorelo. Počela sam da se mrdam, šuškajući čaršavima i on se okrenuo. Nasmejan, prišao mi je sa čašom vode. Kad sam ugasila vatru u grlu, pitala sam gde mi je suprug. On se široko nasmejao i rekao da je u bebi bloku i da je sve u redu. Pitala sam gde je moja beba. On se još više nasmejao i rekao da je sa tatom. Zatvorila sam oči. Sledeći put kad sam ih otvorila,
Naša priča počinje jednog kišnog septembarskog dana. Oblaci su se nadvili nad našim gradom, a ja sam odlučila da taj dan iskoristim da prošetam do porodilišta i otvorim karton jer sam ušla u deveti mesec, ni ne sluteći da će mi baš taj dan promeniti ceo život. Na sasvim slučajno urađenom ultrazvuku utvrđeno je da sa bebom nešto nije uredu. Kada mi je to saopšteno dok sam ležala na krevetu osetila sam snažan pritisak u glavi i osećaj kao da se gušim. Ustajući sa kreveta počela sam da plačem što se pretvorilo u snažne jecaje koje nisam mogla da kontrolišem. Odmah sam
„Evo i slike za mamicu..." reči su doktorke koja mi je vodila trudnoću. Posle jednog ultrazvuka sam pitala da li mogu da dobijem sliku moje bebe i ona se nasmejala. Nakon toga, svaki put sam dobijala sliku. Trudila se da nađe najbolji položaj za slikanje. Ova slika je bila posebna. Videlo se samo lice moje bebice. Mogao se samo naslućivati njen izgled uz malo mašte i puno želje.
Moja Lenka je rasla... okretala se dok joj je to prostor dozvoljavao. Posle me je udarcima podsećala da je tu, kao da stomak nije bio dovoljan. Bila sam jako velika trudnica, a Lenka velika beba.