2016-03-31 21:18:55

Bez dobrog naslova

selica_nena RSS / 31.03.2016. u 22:18

Mršava starica, upalih obraza ispresecanih dubokim brazdama, povuče dim jeftine cigarete, zakašlja se i dlanom obrisa oči. „I ovo sam trebala odavno da ostavim, nego... A sad baš neću, ima da palim jednu na drugu dok ne crknem! Ionako... Džaba bacam pare na doktore, neće oni da mi pomognu. Za ovo što mene boli, nema leka." Odmahnu glavom i sasvim tiho promrmlja: „Niko tu više ne može da pomogne."
Povuče još jedan dim, pa gadljivo smrvi cigaretu u prepunoj pepeljari i odmah zapali drugu, odlučna da izgovori to što je pritiska.


„Dva sam sina rodila i dve

 
2016-03-30 15:40:15

Mržnja

G.Cross RSS / 30.03.2016. u 16:40

Mayfair-United-States-Embassy.jpg

 

Prvi put sam živeo u Engleskoj početkom osamdesetih, radio u londonskom ofisu jedne jugoslovenske firme.  Mlad , lep, lepe parice, plaćen stan. Uživanje.

U Englesku sam drugi put otišao da živim  deset godina kasnije, u Aprilu ’92 . Ovaj put je bilo drugačije. Živeo sam u sobici iznajmljenoj od jednog izbeglice. Da pojasnim, izbeglička porodica ( muž, žena, dvoje dece) su dobili stan od Engleza

 
2016-03-21 20:37:57

Penzija u dečijim kolicima

Jelica Greganović RSS / 21.03.2016. u 21:37

Prohibition_icons-13-512.png 

 

Da je Srbija devojka, sreću bi joj kvarila dečija kolica. I biciklići, triciklići. Jer – šta ima devojka kolica da ima. Jeste da je bela kuga, kao i da se svi protiv nje deklarativno bore i pozivaju na rađanje beba, ali to ne treba u praksi toliko ozbiljno shvatati. Zato što bebe, sitna i krupna deca, mnogo bolje zvuče u imperativnim rečenicama, nego u stvarnosti. Dok su samo reči ili fotografije, bebe su čiste, buckaste, bistrih očiju, paperjaste kosice, ekstremiteti su im neodoljivo ćuftasti, a uživo...Tada su propast jedna, deru se danju i noću kroz zidove, uznemiravaju komšiluk koji bi inače otkrio lek protiv raka, al od njih ne može. Razbole se, pa cure na sve strane, opet se deru i deranžiraju dalaj lame, što po ulicama, što po čekaonicama, što opet kroz zidove. Da nije njih, komšija bi već lebdeo u nirvani, a ovako ni do filozofskog epa da dobaci. Usput im rastu zubi, zbog njih se opet deru, vrište i ciče gde stignu, kvare sliku i zvuk Utopije. Uši da ni ne pominjemo. Ni škole, obdaništa, imanja i nemanja, uopšte, bebe su propast jedna.

 
2016-02-27 22:56:09

Koji deo srpstva najviše volite?

Srđan Fuchs RSS / 27.02.2016. u 23:56

Eto mene opet na terasici, pa razmišljam, čime bih mogao da nanerviram naš postskojevski narod, pa reko', dajder malo tamo gde je najslabiji - u odanosti otadžbini. Razmišljam, eto, koji deo srpske nacije mi se najviše dopada? Pošto smo svi pomalo samoljubivi, najprirodnije mi je nekako da kažem da smo mi Panonci najpametniji, najmiroljubiviji, najsocijaldemokratskiji, najpametniji, najmarljiviji i, uopšte sve najnaj. Pravimo najmekšu rakiju.

 
2016-02-01 07:52:37

Mesto gde tišina zvuči preteće

Srđan Fuchs RSS / 01.02.2016. u 08:52

Nemam osećanje mržnje prema vinovnicima Holokausta. Moja baka je pričala retko kada o ovim događajima, a otac nikada. Jedino što je izbacio nemački i mađarski iz upotrebe, i u životu nas nije nikada odveo u svoj rodni grad, Slavonski Brod. Što se samog Muzeja Holokausta tiče, prema njemu imam odnos sakralnog ćutanja. Njegova težina je toliko specifično teška da ni fizika to ne može da utvrdi - 400 megajedinica ljudskog bola? Pošto ne raspolažem vagom za precizno merenje količine ljudske patnje, ja u Jad Vašemu jednostavno - ćutim. Nedavno sam iznenadio, tako, jednog generala, stranca, u gostima. Očekivao je jedan sat političke indoktrinacije. Pošto sam ja prolebdeo kroz muzej, ćuteći, on se začudio i upitao me ko sam, i i odakle sam. Odgovorio sam, да ли се сечаш како било нам је пре, после свега, ша сад остало нам је, мој Београде...  odgovorio sam, Bege, naravno. Mi smo slobodarski tip ljudi, a ne indoktrinatorski.

Да нас ране више боле

него зуце иза школе 

него звуци оне строфе кад сам морао да одем

Ал' сад сам опет овде

ал' све нам се изгубило

посекли су кестен где сам некад тебе љубио

Не миришу липе

нема старе виолине

нема Циганина седог да за моју тугу брине; 

pomislio sam u sebi dok su generalove reči usiljene ljubaznosti bledele u bezvučju učiteljske metode u meni, koju sam odabrao za rad sa narodom koji denacifikaciju nikada osetio nije...

 
2016-01-13 20:34:41

Majka za poneti

Jelica Greganović RSS / 13.01.2016. u 21:34

12341352_1032580636798196_1591358904857682944_n.jpg?oh=63d4138a694f498303d2f0ef6bf2d40a&oe=5746C24B 

Noćas sam se vratila u bračnu postelju koja me potpisom i državnim štambiljom obavezuje već četvrt veka. Razlog izbivanja je bio više no egzistencijalno opravdan, jer se radilo o opstanku dve trećine moje dece, mlađi sektor. Pomenuti su došli nama, roditeljima

 
2016-01-03 09:25:21

Лагано јутарње чтењие

Srđan Fuchs RSS / 03.01.2016. u 10:25

emma_goldman.jpg?resize=247%2C300Ema Goldman: Slobodna ljubav? Kao da ljubav može biti išta drugo osim slobodna! Muškarac može da kupi pamet, ali svi milioni na svijetu nijesu uspjeli da kupe ljubav. Muškarac je potčinio sebi tijela, ali sva moć ovog svijeta ne može da potčini ljubav. Muškarac je potčinio cijele narode, ali sve njegove vojske ne mogu da potčine ljubav. Muškarac može da okuje i ograniči duh, ali je potpuno nemoćan pred ljubavlju. Visoko na svom prijestolu, sa svim svojim sjajem i pompom koja se zlatom može kupiti, muškarac je ipak samo siromašan i očajan, ako ga mimoiđe ljubav. Ali, ako ljubav postoji, i najsiromašnija kuća sija toplinom, puna je života i boja. Tako ljubav poseduje čarobnu moć da od prosjaka napravi kralja. Da, ljubav je slobodna i ne može da egzistira u nekoj drugoj atmosferi. Kada je slobodna, ona se daje bezrezervno, u velikim količinama i potpuno. Svi zakoni zasnovani na statutima, sve sudnice ovog svijeta, ne mogu da je iščupaju iz korijena. Ali, ako je tlo sterilno, kako brak može da dâ plodove? To je kao poslednja velika i očajnička bitka prolaznog života protiv smrti. Ako se ikada ostvari istinsko drugarstvo i postigne jednakost među polovima, onda će ljubav, a ne brak biti ona snaga koja je dovela to toga.

 

 
2015-12-26 17:36:54

"Deca" sede kose

Predrag Brajovic RSS / 26.12.2015. u 18:36

Молим вас за мало пажње:

 

 

размишљам ето тако, гледам неке људе из СЛО и ХРВ, ЦГ и МАК, БиХ, како су се одрекли Србије из Страха, и гледам, генерално, Србе на Западу, који су се разочарали у нас и постали хладне,  дистанциране бичерке, натриповане да су нешто друго, што услед Милошевића, што Тадића, што тренутачне угробљујуће Земљу власти, па се питам - how weak one should be in order to deny his or her own identity. dajder, да претресемо зашто смо почели да мрзимо то што јесмо?

 

 
2015-10-28 16:17:44

O uzimanju pravde u svoje ruke!

Filip Mladenović RSS / 28.10.2015. u 17:17

Andrea Bojanić, 17 godina
Andrea Bojanić, 17 godina
Otac Luke Jovanovića
Otac Luke Jovanovića
Leta 2013. Aleksandar Mitrović (20), sin vlasnika TV „Pink"

 

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana