Često slušamo priče o strašnim posledicama loše privatizacije, o korupciji koja nas je uništila, o silnom iznetom kapitalu iz Srbije, kojeg, uzgred budi rečeno, faktički nemamo. Da bi barem deo ovog narativa pokušao da osporim analiziraću privredni rast i zaposlenost posle 2000.
Pođimo od ključnog pokazatelja: stope rasta BDP po stanovniku. Taj indikator je u periodu 2000-2013 prosečno rastao 3,5%, što je jednako proseku centralne i jugoistočne Evrope (podaci za 2014 ne mogu bitnije da promene sliku, iako projekcije EBRD ukazuju da će Srbija imati nešto sporiji rast od
U Beogradu se dvadesetak mesta izdvaja po svojoj popularnosti među lokalnim posmatračima ptica. Neki ta mesta odabiraju spram bogatstva ptičjeg sveta, drugi zbog blizine stanovanja i dostupnosti, treći po omiljenom tipu staništa... U ovom vodiču ću pokušati da predstavim neka od njih, na Dunavu ili u plavnoj zoni reke.
Zatečeni nered od predhodnika je zaista bio preteran i država je načinila novi korak radeći svoj posao prilježno i pravedno i napredno sa ciljem da reda mora biti i sa posebno akcentiranom namerom da ostvari građansku ravnopravnost te nema više preko reda niti povlašćenih. Kontejneri su ekološki ispravni i dostupni non stop a redosledni brojevi za korisnike se mogu rezervisati na adresi -imadabudezasve.rs.- Treba samo biti malo strpljiv jer je veza preopterećena ...
uz sva imbecilna sranja, zasnovana na ideji da se eksploatiše prostor, srbija i hrvatska moraju biti ekonomski skupa. sa planom međusobnog plasiranja proizvoda, srbija i hrvatska se ne moraju iskreno voleti, ali mogu sarađivati. ne znači da, kada odumre ova generacija naloženih nacionalista, da naša deca neće iskreno voleti hrvatsku. ja već vaspitavam svoju decu da se osećaju u hrvatskoj kod kuće, da razumeju jezik, i vole okruženje oko sebe.
imao sam čast da radim sa nekim ljudima iz duboke države hrvatske, i zadovoljstvo mi je da kažem da ovi pro-zapadni, nekomunistički ljudi , dele tu priču. ne radi se o jugoslovenstvu, već o zajednici samosvojnih država.
Борба добра и зла главна је тема скоро сваке бајке, па и неких које је обрадио чувени Дизни. Није то случајно, јер се кроз морални филтер пропушта све што радимо на овом свету. У бајкама је лако јер је цела та ствар жестоко поједностављена и идеализована - постоји јасна дихотомија између добра и зла, али у животу та граница често није сасвим јасна. Зато смо закључани у вечној дискусији о моралности овога и онога, а неке од (привремених) закључака смо „извукли испред заграде", прогласили законом и на тај начин се као друштво одредили према добру и злу. Ево једне такве теме.
"Gospodo, u epohi imperijalizma, koju karakteriše zaoštravanje klasne borbe i zbijanje klasnih redova, u našim redovima, dakle redovima srednjih klasa, umesto sve veće solidarnosti interesa, koja bi se izražavala u organizacionom jedinstvu i svesnijoj političkoj akciji, nailazimo na potpunu zbrku i najrazličitije interese i težnje. U periodu sazrevanja kapitalističkih suprotnosti sudbina naše klase je u tome što je priklještena između monopolnog kapitala i zahteva radničke klase za boljim uslovima i većom sigurnošću. Ovaj nezgodan položaj i rađa našu svest o dvostrukom frontu
Faze razvoja istorijskog revizionizma kao faze razvoja oruđa "klasne borbe odozgo"
(Fantastični predeo reviziberalizma, 3)
Na svom izlaganju na jednoj od pomenutih tribina, profesorka Dubravka Stojanović govorila je o više žanrova ili više "agregatnih stanja" rehabilitacije četničkog pokreta kao o različitim vidovima razvoja revizionističkog diskursa (8). Prvi takav žanr bio bi Draškovićev roman Nož, odakle po njenim rečima i potiče fiktivna slika o „prvom gerilcu Evrope", „dva pokreta otpora", „Mihajloviću kao borcu, zaštitniku biološke supstance naroda"