Prepoznajete li ovog mladića?
Sumnjam. Možda bi samo dobro izvežbano oko nekog policajca ili plastičnog hirurga u liku ovog razbarušenog, da ne kažem raščupanog, momčića tek nagaravljene usnice koji u ruci ležerno drži crni Davidoff i ispred kojeg je čaša crnog vina, prepoznalo nekadašnjeg herflikovski urednog i zalizanog secular humanist, fruitarian, democratic socialist, asexual & antifascist...
Dame i gospodo, pred vama
odlomak iz rukopisa ''Brodolom Filipa Gradinskog''
Pa, dobro, jesi li ti normalan? Kakve ti to ideje padaju na pamet, da mi je samo znati? Iz kog skrivenog ugla svog otupelog mozga uspevaš da izvlačiš takve gluposti? Iz kakve, bolje reći, pomrčine svog otupelog mozga, da mi je znati, samo izvlačiš sve te gluposti, koje ti nedeljama, ako ne i mesecima unazad naviru kao gliste posle kiše, i koje, isključivo zaslugom svoje čvrste volje, uspevaš da vratiš u zemlju, hoću reći - mozak? Skoro ti je četrdeset godina a ponašaš se krajnje infantilno. Piši
Je l' goto'o?
U ovoj ulici živeo je „Pesnik“
što je jedno jutro platio čoveku da pokosi vaše dvorište
poneo je đubre i špriceve do obližnjih kontejnera
ašovom povadio korov
izgrabuljao
posadio divlju nanu i lavandu
Ovde je živeo „Čovek“ koji je starijima od 65 godina
izneo šut kako ne bi izlomili noge
Očistio staze za šetanje
kanale za odvod kišnice i mokraće
Nema mnogo filozofije - ovi momci i devojke rade sjajan i divan ''posao''.
Ima ona stara - ko ne voli životinje, ne voli ni ljude.
Oduvek sam više bio bliži životinjama.
Sa psima se bolje razumem nego sa ljudima a i ljubav je veća, uzajamna.
Ali nebitan sam ja, bitan je Levijatan.
Spasili su mnogo maltretiranih i napuštenih životinja širom Srbije i meni je, kao čoveku koji živim uz pse ceo život -hvala roditeljima koji su uvek pse tretirali kao najbolje prijatelje i što sam odrastao uvek uz 2 psa u stanu - Levijatan udruženje
ЉУБАВНА ОСВЕТА У ШЕСТ ВЕРЗИЈА
Године 1926. до 1928, тада још непознати енглески књижевник Дејвид Херберт Лоренс, тражећи благу климу као лек за „грудобољу“, сместио се у вили у околини Фиренце са својом женом Фридом. Имао је ту несрећу (или срећу?) да Фриду затекне ин флагранти са њеним
Kisa i dalje pada, sada nekako drugacije""""""""
12 dana.
Ne zove on nju, ne zove ona njega. Prkos, inat, dostojanstvo prizvano iz nekih davnasnjih ubedjenja. On zatrpan poslom, ona dobija snagu svakim danom koji prodje.
Necu ja prva(prvi) Misli pred drugima skrivene, o njemu, o njoj. Tisina.
Ulica, blizu njegove. Kisa rominja. Ona treci dan zaredom u blizini poslom, ne javlja mu se. Istrajava.
Hoda uzdignute glave, polako (sa namerom) i odjednom ga ugleda. Zove ga. On staje, zatecen, ne mrda. Prividno miran.Prilazi mu.
Poljupci izmedju
U životu nisam upoznao ni jednu prostitutku. Bar mislim da nisam, jer ni jedna od onih koje sam sreo nije se deklarisala kao pripadnica najstarijeg zanata. Likovi prostitutki bili su mi znani samo iz literature i sa filmova. Međutim, za razvoj toka radnje romana koji sam pokušavao da napišem, neophodan mi je bio i lik prostitutke, odnosno po najnovijoj klasifikaciji profesija – seksualne radnice. Jeste da je to bio epizodni lik, ali bez njega se nije moglo.
Pokušavao sam interpolacijom, empatijom i misaonim gedankeeksperimentisanjem da sebi dočaram neophodni lik, ali nije išlo. Nemajući kud odlučio sam se na eksperiment in vivo.
Evo kako je to izgledalo.