“Izložba “Odstupanje / Savremena umetnička scena Prištine”, koja je trebalo da se održi u Kontekst galeriji Centra za kulturu “Stari Grad” u Beogradu, od 7. do 15. februara, zatvorena je na osnovu procene policije o ugroženoj bezbednosti posetilaca i organizatora i neće biti održana u planiranim terminima. Organizovana grupa je nasilnim postupcima sprečila otvaranje izložbe i tom prilikom uništen je i umetnički rad “Licem u lice” Drena Malićija.
Ko je ustvari (bio) Tito? Šta je uzrok zbog kog se, makar kada je o istorijskim podacima i svedočenjima reč, pravi Josip Broz u tolikoj meri razlikuje od stvorene/kreirane predstave o njemu? Da li ste se dok ste čitali, ili, možda, pisali grafit: Bravar je bio bolji..., ikada zapitali: kako je moguće da jedan, u suštini autoritarni vladar u svesti onih koji ga podržavaju ni tri decenecije nakon smrti i dalje nije značajnije izgubio na „svežini" i harizmi?
Po Rastku Močniku, sve navedeno moguće je zbog činjenice po kojoj Tito jeste mnogo više od političkog fenomena; on je svakako masovno-psihološka pojava. Za tako nešto, po Močniku, nije bila dovoljna samo politika: potrebno je bilo još nešto - potrebna je bila umetnost. Umetnost Josipa Broza se zove TITO. U mnogo većoj meri nego što je to bio slučaj sa političkim i(li) ideološkim - Titov kult bio je vizuelni kult koji umnogome ima sasvim autentična ishodišta.
BEOGRAD, 21. maj 2012, (Njuz) – Odmah pošto su saznali da je na predsedničkim izborima u Srbiji pobedio kandidat Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić, beogradski intelektualci počeli su širom centra grada da prave Borisa Tadića od blata.
Doskorašnjeg predsednika Srbije i prvog čoveka Demokratske stranke od blata su najpre počeli da prave intelektualci okupljeni oko profesorke Srbijanke Turajlić u Tašmajdanskom parku.
- Tačno je da smo mesecima unazad pozivali ljude da ne izadju na izbore, ali nismo baš očekivali da Tomislav Nikolić zaista pobedi. Tek kada smo na televiziji iza Nikolića videli Kemiša i sve one face shvatili smo šta se dogodilo. Istog momenta počeli smo da pravimo Borisa Tadića od blata i za sad nam baš dobro ide – rekla je novinarima profesorka Turajlić.
Na drugom kraju grada, na Topčideru, Borisa Tadića od blata prave Vesna Pešić i njeni istomišljenici iz kraja.
- Jesam rekla sam da ću na izborima glasati za Nikolića, ali pobogu, niste valjda to shvatili ozbiljno! Taj čovek i ona bulumenta likova oko njega zemlju će vratiti u devedesete – promrmljala je Vesna Pešić, dok je umazanim rukama brisala znoj sa kaljavog lica.
Kako nezvanično saznajemo Borisa Tadića od blata već su počeli da prave i u drugim delovima grada, pa ga tako u Zvezdarskoj šumi pravi Petar Luković, a u Čuburskom parku ekipa okupljena oko „Peščanika“.
.Na ruševinama starog jugoslovenskog sveta, ma kakav da bio, nije se podiglo ništa čestito ni novo. Opaka, opasna, nedoučena, musava lava obrušila se na građevine, spomenike, ljude i knjige. Svakim danom obavlja se prodaja svih vrednosti, sveg duhovnog i moralnog kapitala zemlje
Iako je prošlo 20 godina od kako se Bora Cosić odselio iz Srbije, prvo u Rovinj, a onda u Berlin, rekavši bez dlake na jeziku kako „neće više da živi u tom
Jugoslavija je imala svog fudbalskog Džems Dina... Zvao se Dragan Mance.
Evo šta je o njemu napisao jedan navijač Partizana...
''Na samom početku 80ih u novinama sam pročitao da je u Partizan iz Galenike došao još jedan dečko koji obećava, čudnog prezimena koje iz prve nisam mogao ni da zapamtim. Komentari u stilu : odličan u skoku, izuzetna igra glavom, gromovit šut, istančan osećaj za gol... i slični nisu me ni najmanje obradovali. Na nekoliko manjih utakmica taj Dragan Mance je zaista davao golove ali ja u njemu nisam video centarfora koji ce zadovoljiti apetite vernog JUGa. U to vreme smo pored večitog Moce imali ubojit tandem Živkovic-Varga i nisam verovao da njihovu slavu može pomutiti ovaj nasmejani novajlija. Prvi put sam ga gledao na derbiju na marakani u oktobru 1981. godine. Posle tri uzastopne pobede, krenuli smo na marakanu da je konačno osvojimo. Tekma je rešena već u 5. minutu, Milko je iz sumnjive pozicije postigao jedini gol. Ješića je zamenio Mance da bi pojačao ofanzivu ka Zvedinom golu, ali nismo imali sreće. Dragan, sem jednog odličnog šuta nije mnogo pokazao, ali videlo se da ume da se postavi i dobro se kretao. Uverio nas je da ima osećaj za gol i da će eksplodirati ako bude uporan.
AleXandar Lambros
Joj, krasno i divno kak se samo volimo. Al meni opet nešto neprijatno. Sve se pribojavam istrčaću se s nekim neprimerenim komentarom. Tipa, „a sad nismo barbari, sad smo prijatelji stari", ili „da li bi ovakva ekstaza bila u Hrvatskoj za Miki Jevremovićem, recimo?". I on beše neka velika jugoslovenska zvezda, zar ne? Ili „čekaj, zar ne beše ona srala žestoko, još se sećam onog njenog nastupa sa Nenom Kunijević na francuskoj TV?". Al, ćutim, ne mogu, da mi neko ne pomene Srebrenicu, nemam stvarno tih nerava.Sirove tekstove moje dve poslednje drame, mozete besplatno citati ovde.
Starenje slike, urušavanje mita i loše umetničke kopije...
Već odavno se povremeno čuju razna naklapanja o tome šta će biti u Jugoslaviji poslije mene. To je donekle i zbog toga što oni koji se time bave uopće ne razumiju naš društveni sistem... Mi, kao što znate, imamo kolektivno rukovodstvo... Prema tome ja mogu svakoga dana otići a da se ništa neće mijenjati. Josip Broz Tito (1976)
Kao što je raskoš Titovog dvora bila u nesrazmeri s realnom snagom zemlje koju je vodio, okončanjem hladnog rata i nestankom bipolarno ustrojenog sveta i Titova politika sedenja na ogradi, koja je Jugoslaviji donosila velike i očigledne benefite, sve više je pokazivala elemente samourušavanja.
Sinopsis: kako kaže jedna sjajna knjiga o crtanju na kraju svakog poglavlja - crtajte, crtajte i samo crtajte. Ukoliko ne verujete da je ovo dovoljno onda možete pročitati i tekst. Opširan je za nešto što se zove mala škola, ali u glavama su velike predrasude i zablude, i premnogo ih je, pa kad vam nije dovoljan navedeni savet, onda će možda biti ovo ispod sve. Inače, i naravno, ovaj naslov je još jedan oksimoron - nema tu mesta školovanju, Altamira