Melanija je najbolja Prva Dama ikada. Ne sećam se da je ovoliko originalna ličnost ikada bila šefadija bilo koje države?
БУЛАТОВИЋ О РАТУ, СЛАВИ И ПОРНОГРАФИЈИ
Старе дискете... Шта је на њима? Проверио сам прву гомилу док оне, стари комп и порт за дискете још раде и нашао текст који, вероватно, није објављен, осим у сабраним делима Миодрага Булатовића (ако су објављена). Текст је из 1998 – 1999. године, па је непознати деда или прадеда неким каснијим текстовима у којима је рат еротска бурлеска а Булатовићев јунак антихеројски Марко Краљевић, Швејк, Раблеовски лик па и нека врста модерног Дон Кихота.
"Kako su nastale Bulatoviceve 'Beleske o HEROJU NA MAGARCU'"
(Из електронског часописа “Kritika.etc“ – снимљено на Интернету 1998-1999. godine)
Rukopis romana Heroj na magarcu Bulatovic je zavrsio u prolece 1964. godine. U pismu
svom engleskom prevodiocu E. D. Goyu, pisanom 14. maja 1964, Bulatovic pise i o svojim
raspolozenjima posle zavrsetka romana: "Tako zelim s vama da govorim. Sad imamo vremena,
roman je gotov, tuzan sam sto sam se rastao sa tako velikim brojem licnosti koje sam voleo
tokom tri godine. Mnogo sam patio, mnogo bio boestan, ali je jedan ogromni posao bacen pod
noge. Sad hocu samo da spavam, da zivim, i da zaboravim da sam ikad u zivotu drzao olovku u
ruci." (Bulatoviceva pisma Goyu objavljena su u Letopisu Matice srpske, knj. 451, sv. 2,
februar 1998, str. 317-359.)
Vest o smrti Dejana Stankovića je odjeknula taman toliko koliko smo evoluirali, a evoluirali smo malo.
Dok sam tih dana boravio na (za mene) pokojnom Tviteru, Dejana sam branio kao kerber od napada raznih budala. Nikada nije reagovao na moje komentare jer je bio prekulturan da se upusti u takve diskusije.
Ni blog B92 se nije proslavio. Nekoliko komentara starih blogera i to je to.
Komentari na glavnoj strani B92 vesti bili su u fazonu:
"Dobro da nije onaj Deki."
"Ko je bre ovaj čovek? Šta je napisao? Šta je ovo "Tiago" između imena i prezimena?
Ta rupa postaje sve veca. Molim te pozovi Ljubu.
Tako to moja cura radi. Vidi problem, odmeri snage, iskoristi resurse.
Uzmem pozovem Ljubu.
Ljuba dolazi, pogleda rupu i odmahnu glavom. Ako se bude sirila pozovi me, ok?
Naravno. Sta drugo da kazem. Hocu, ukoliko ista primetim.
Prolazi su dani, nisam ni obracao paznju dok me Iva nije pozvala u predsoblje i rekla da je zid zinuo. Bio je govnjiv dan. Jedan od onih kisnih, pracen grmljavinom, gomilom posla i detetom koje trazi dodatnu paznju. U tudjim pesmama zidovi cute, u nasoj zinu, ne pustaju