Otišao je još jedan moj heroj. Ranko, hvala vam za sve.
Početkom 2002. godine, gostovali smo porodično kod mog nekadašnjeg direktora, jednog sjajnog, inventivnog zanesenjaka poznih godina, u njegovoj kući u Francuskim Alpima, nedaleko od Ženeve. Uz raklet i vino, pozvao me je da pogledam zanimljivu knjigu fotografija. Ostao sam zabezeknut nad "Zemljom iz vazduha". Od tada znam ko mi je omiljeni fotograf - Jan Arti-Bertran.
Prošle nedelje me je Vlasta92 na njenom postu ... Anybody? priupitala "Koji je najbolji filmski poljubac svih vremena" što me me navelo na razmišljanje. Drugi deo njenog pitanja je bio "Da li se neki od njih izistinski ljube ili čekaju da se venčaju?". Odgovor na ovo drugo pitanje drugom prilikom. Treba samo reći da kod nekih ljubljenje na filmu preraste i ljubljenje u privatnom životu. Najbolji primer su Anđelina Džoli i Bred Pit. Upoznali se na snimanju filma "Mr. and Mrs Smith".
Da se mi vratimo temi. Šta je to što filmski poljubac načini besmrtnim? Da li je to strast, okolnosti, dijalog, neočekivanost, neobičnost, erotičnost...? Skoro da ne postoji film bez bar jednog poljupca. A i kakav bi to film bio bez poljupca? Onog trenutka kada je izmišljena filmska kamera i traka, filmadžije su želele da zabeleže baš najintimnije trenutke. Pre "Ulaska voza u stanicu", prvo su zabeleženi poljupci a bogami i nešto malo eksplicitnije scene. Nisu naše bake i deke bili baš toliko puritanci koliko se to nama danas čini.
Malo preturajući po istoriji filma izdvojio sam tek neke poljupce koji će zbog svoje specifičnosti ostati upamćeni.
Početak prvi:
Nakon što sam obavio sve što sam imao da obavim, šetao sam se po ulicama Beograda, onako kako se po njima nisam dugo šetao, bez slušalica u ušima, bez problema, bez razmišljanja, bez plana; skretao sam tamo gde sam osetio da bi trebalo da skrenem, tamo gde nisam dugo skrenuo ili gde nisam nikad skrenuo. Takva se popodneva mogu opisati jedino kao blaženo neispunjena; to je
Slično pravim uskršnjim jajima, ona mogu biti dobro skrivena i teška za pronalaženje, a ponekad gotovo nedostižna. Međutim, ima i vrlo neobičnih i ponekad teško razumljivih ponašanja, slika, tekstova... Ipak vredi se potruditi i pronaći neka.
Evo jednog jednostavnog primera kako da nađete „uskršnje jaje" u programu Microsoft Word:
Poštujem!
I ne smeta mi !
Sirove tekstove moje dve poslednje drame, mozete besplatno citati ovde.
Tadž Mahal se nalazi na svim verzijama liste sedam svetskih čuda. Njegovu eleganciju i savršenstvo hvalili su istoričari, arhitekte, pesnici i putnici sa svih strana sveta. Izuzetne proporcije, savršena simetrija, prelepo ukrašena unutrašnjost, rafinirani rezbareni detalji smešteni u rešetkaste ograde koje okružuju grobove i sklad celog kompleksa čine ga uzvišenim delom ljudskih ruku.
Trećeg marta 2005. godine sedeo na travi ispred Tadž Mahala, obasjanog zlatnim zracima zalazećeg sunca. Njegova lepota jednostavno me je obuzela, i nisam mogao da odvojim oči od blještavog belog mermera. Pomislio sam: ovo je mesto na koje treba dovesti osobu svog života.
Ovog avgusta, ženi mi se kolega Indijac. To je prilika da konačno povedem Tetka Ljilju i pile naše u Agru. Srećan sam što ćemo to zajedno izvesti.
Ponekad bi, u sedam ujutro, zazvonio telefon.
- Možeš li da dođeš da pričuvaš klinca dok sam ja na probi u operi? Izvini što je ovako iznebuha, ali zovem već nekoliko dana, nikako da te dobijem.
Ma mogu, kako da ne mogu. Hoću. Nisi ni mogla da me nađeš, nisam svraćao kući par dana. Legao sam tek pre pola sata da konačno otresem noć. U onom drugom, dnevnom, životu sam, kao i ostali moji vršnjaci, nalazio premalo mesta i nade da će ga ikada biti, pa sam ga prepustio odraslim i sposobnim i ćerdao ga na spavanje i čitanje, čekajući noć, izlaske, muziku i devojke.