U životu sam neke stvari radio premalo, neke taman koliko treba, a seobe spadaju u onu treću vrstu. Broj prenešenih ali nikad otpakovanih paketa se sa svakom selidbom uvećavao, a lenj kakav već jesam neke od njih nisam otvarao već dvadesetak godina. A drugo što treba da se zna je da sam kao mladi junoša pisao neku kao poeziju, mislio sam u ta doba dosta dobro o njoj, ali sam prestao sa tim kada sam napunio 24. To se nimalo slučajno poklopilo sa prvih nekoliko meseci
Stalno prigovaram N.-u da prvi utisak kod njega igra preveliku ulogu u procesu formiranja mišljenja o nekom umetničkom delu; kad kažem preveliku ulogu, zapravo mislim da za neke dve sekunde on odluči da li je neka slika, recimo, dobra, odlična, fenomenalna ili je potpuni i nepatvoreni bofl. Večeras smo o tome naširoko diskutovali, i ja sam ostao zbunjen. Nije mi jasno, naime, da li je moguće da za
Aktivisti NVO BUBE92 i učesnici kampanje "Sloboda i šengenska viza teheranskim mangulicama - SišTM" u saradnji sa blogerima B92 + moderatorkama (05 i, naravno, 012) kao i ostalim sa nezavisnih blogova uz veliku podršku ogromnog broja radnih ljudi, građana i poštene inteligencije, organizovaće javnu tribinu pod geslom:
"Žurka BUBE92 iako Milutin Milošević još nije objavio knjigu. Lenčuga jedna!"
Prijateljstvo u doba recesije::::Friendship in the Age of Recession
Na Queeria kalendaru za 2010. godinu pojavljuje se sedam predivnih poznatih žena i jedan prezgodni muškarac koji u narednoj godini objavljuju rat homofobiji i recesiji: One visokim potpeticama, a On svojim seksi crnim gaćicama.
Fotografi: Srđan Kalinić & Biljana Gaurina
Podrška: Civil Rigths Defenders & Kvinna Till Kvinna
&: Tashen, O.U.R bar, Identity, knjižara Akademija, Srdjan Kalinic Studio
Priča o Jeleni
Znam tog čoveka. Umakne mi ponekad, ali uglavnom ga znam, pratim ga nehotice, ne mogu da ga ne pogledam u prolazu. Uzvišen je, krut, blag i usporen.
Uvek kao da odlazi. Kažu da je bio ratnik.
Sada, kažu, traži Jelenu. Jelenu i njene cvetove. Mali grad zna celu priču. Odakle i kako, ne znam, on je nikome nije pričao, siguran sam.
Počelo je jednog žutog popodneva na železničkoj stanici malog grada. Stanica je imala samo tri koloseka.
Odlazio je u šumu, u rat, stajao je mirno kraj niskih ograda prvih kuća kojima
Doktor Alexis Carrel je bio nestrpljiv jer je imao nešto važno da saopšti svom prijatelju Glenn Clark-u. Poslao mu je poruku da želi da ga vidi čim prije.
- O čemu se radi Alexis, čemu tolika žurba II Svetski rat još nije počeo a i godinama smo daleko od hladnog rata, bez većeg interesovanja i blagim glasom pita Glenn.
- Predstoji strašna svetska kriza prijatelju i najverovatnije opšta propas, nestrpljivo će Alexis i brzo dodaje, budućnost čovečanstva je ugrožena i može biti spašena samo ako grupa ljudi koja veruje da je izvor njihovog postojanja u Bogu i da to predstavlja mali deo veće celine - opšteg blasgostanja i dobra, svesna snage Kosmosa i Tvorca tako da im je lako da vide stvari jasno i deluju u mnogim poljima bez ograničenja. Ovakvi ljudi, ako ih je moguće naći, ili ako oni nađu jedni druge, mogu da razmenjuju svoja znaja i misli i time osmisle način kako da speče opštu propast.
Recimo da napraviš petominutni film i okačiš na youtube i čekaš mesec dana i dobiješ ugovor na 30 miliona dolara.
To je uradio urugvajski reditelj Fade Alvarez. Trebalo mu je oko godinu dana da završi film. Od programa je koristio Premiere, After, Photoshop, 3dMax, Boujou, Glu3d i FumeF.
Do sada je film videlo 3.4 miliona ljudi.