(дневникми листајући)
- чини ми се да многи људи прођу кроз живот затворених очију. ја сам их богами држао широм отворене (г. А. Дероко)
одскора, самоопредељењем усмерен практиковању кулинарское вештине неби ли побудио учмалост нетеренских дана, ових дана, направио сам јело од карфиола и броколија са бешамел преливом ( које је било много укусније него што описно звучи ) .Унуци олизаше тањире.
Srpska asocijacija američkog fudbala je dobila novi logo, koji nam je poklonila renomirana beogradska agencija Leo Burnett, dugujemo veliku zahvalnost Misi Lukicu i Dejanu Bojoviću Bojketu na veoma kreativnom rješenju!
Inače, u Srbiji postoji 28 timova, preko 1.800 igrača u svim kategorijama (žene, pioniri, kadeti, juniori, seniori), a seniorska reprezentacija je deseta u Evropi. Po posjeti na utakmicama, američki
...tapete za predjelo?
Ako ste citali moje tekstove od ranije, onda vec zante za moju fascinaciju Hestonom Blumentalom. Neko vreme nije bilo vesti od njega osim apdejta u vezi trovanja za koje su ga tuzili ljudi koji su u njegovom restoranu u Breju jeli ostrige za koje se ispostavilo da su zarazene norovirusom, sto nema nikakve veze sa Hestonom. Ipak, covek je prihvatio odgovornost i ponudio svakom od ostecenih sa jos jednim pratiocem ponudio besplatnu veceru, sto bi bio ekvivalent oko GBP 500 po coveku.
Na moju veliku radost serijal "Hestonovih gozbi" je nastavljen vecerom
Za neke od nas veliki povratak se desio prošle nedelje; za neke će opet doći ovog vikenda; a za prave fanatike, u stvari nikada ne prolazi. Naravno, govorim o engleskoj fudbalskoj sezoni. Slažem se da je Svetsko prvenstvo bilo zanimljivo. Nekima je verovatno i donelo radost - mada za nas, navijače Engleske, ne baš. Ipak, ništa se ne može meriti sa podrškom svom, voljenom timu.
To je na neki način paradoks - sport koji, sa jedne strane ujedinjuje, je vrlo „plemenski"... ali ako ste navijač onda verovatno znate o čemu govorim.
"Konzul Šon Moran razmatra taktiku za novu sezonu. Dres Torquay United iz 1991. godine bi trebalo da ga inspiriše. "
1.
Hostel u Kaošangu prevazilazi sva moja očekivanja. Za dvanaest americkih dolara, koliko sam platila jednokrevetnu sobu sa upotrebom zajednickog kupatila, u Tajvanu se tesko moze naci i dormitory. A ovo ovde je toliko dobro - pocevsi od ogromnog hola koji je uredjen sa mnogo stila, preko zanimljivih putokaza koji gosta vode do jedanaestog sprata, potom murala koji odvajaju ulaze za muskarce i zene, do kupaonica i toaleta, vesernica, zajednickog boravka, a naposletku i same sobe - da i Dzordz ostaje u neverici. Uzima vizitkarticu hostela, posto planira da jednom, kada se njegov otac
Međutim par komada skupe garderobe koji neobično štrče iznad ostalih odevnoh predmeta sa sobom nose drugi problem. Kako sad kad izlazimo u noćni provod da obučemo bilo šta drugo? Komad garderobe deset puta skuplji od bilo kog drugog iz ormara te doslovno doziva da ga obučeš. Moja maslinasto zelena majica "Ed Hardi" ima na grudima glavudžu tigra dok je Jovanina haljina crno bela u zebra stilu. Da budem iskren nisam ni primeto da je par odlazaka na večeru ili u diskoteku sa suprugom ćelavi kolumnista krupne građe odeven uvek u isto, najskuplje dok je njegova prelepa supruga maskirana u koko šanel zebru od 800 američkih novčanica.
Dogovor je bio da me Tanja i Bane pokupe posle posla. Trebalo je posetiti par turističkih agencija, saznati uslove i pronaći smeštaj, što jeftinije i što brže moguće. Ostalo mi je možda još tri nedelje da smislim kuda ću pobeći dok je njima lagano gorelo po nogama. Oboje su uzeli godišnje odmore pre mene ali su odlagali odlazak u agencije do zadnjeg časa. Poslednja dva dana unervoženo bauljaju po gradu, izvlače ponude na papir i vagaju. Problem sa kojim se svo troje srećemo je raspon cene aranžmana, popunjenost i datum polaska.
Sedim za radnim stolom i plamenom prelazim