Goodnight Nanny-Cam
In the great green-certified room
There was a smartphone
And a silver spoon
And a picture of—
A high-contrast, brain-stimulating black-and-white moon
And there was a musical concert by Baby Mozart
And high window guards
And French flash cards
And a fireplace safety gate
And toys without phthalate
And a sterilizer and bottle brush and bowl full of organic mush
And a bilingual nanny who was whispering “hush”
Да сам Кинез, сумњам да би ми се поглед задржао на таквој вести, али, свакако би на наслову „Чекали српског Константина, а родио се Кинез!”. Или – како је пропао покушај владике нишког да свету представи новорођеног српског Константина Великог.
Specijalno ne podnosim specijalitete i specijaliste opšte informisanosti, faširane šnicle i fašiste, tanke kosti i uzrečicu Bože mi oprosti, anahrone, tvrde makarone i anarhiste, histeriju, Listere i listeriju, glikemiju i glisere, kada neko neumorno sere, ne podnosim ministre i njihove šofere, mistere, crna stakla, lavirinte, ogledala i misteriju, osim ako nije stari dobri Marti, ili ako nije upleten profesor Morijarti
Ne podnosim borce iz Borče, ni slađe ni gorče, ni tvorce ni tvorove, emotivne vampire i trolove, internet smorove, beskonačne sudske sporove, šuplje obore i torove, alatnice i šupe, one koji na keca ljube u dupe, čekiće, klješta, šrafcigere i zaključanu prvu fioku, sitnu i krupnu stoku, koju niko ne hvata, osim ako nije repata
9. oktobar 2019.
Neke sam prve utiske već izneo, a ovo je pokušaj da sumiram vrste i utiske iz poslednjih šest meseci. Inicijalno pisani na engleskom, za FB stranu Swarovski Optic Leisure, i potom, brzine radi, prevedeni Google prevodiocem, postali su čudni i nečitki (bukvan kornjača? kukuruz strnadica??) i možda veći posao za prevođenje nego da sam to radio s engleskog. No, kakobilo, evo ih:
Za stereotipe postoji više opšteprihvaćenih definicija, a jedna od njih glasi da su to "moderne bajke s pojednostavljenim ulogama": na jednoj strani su dobri, a na drugoj zli junaci. Narodi na Balkanu su te uloge međusobno tako podelili da je razlika između "dobrih" i "loših" momaka baš kao i u bajkama: dobri su pripadnici vlastite nacije, zli "one druge".
U
Zaboravila je da ponese naočari za vid pa je poslala dve kratke poruke. Čuo sam ih sa terasnog prozora u ćošku , bacio opušak i vratio se u sobu. Previše sam se naduvao posle odrađene smene.
Nisam želeo da joj odgovorim. Smotao sam cigaretu i razmišljao šta da napišem. Uvek mi je bilo lako da rečenice započnem sa negacijom, setio sam se svih njenih pridika u momentu, i ostao sa tom istom slikom nekoliko minuta ne čineći ništa. Natočio sam i eksirao čašu vode, vratio se na dvosed i ponovo gledao u telefon koji mi nije trebao tog momenta. Poželeo sam da
20. april
Iako trenutno ne putujem, blogovi i dalje izlaze, samo otprilike na dve nedelje. U najnovijem blogu pričam o tome zašto sam odustala od preseljenja i kako provodim vreme u izolaciji, a tu je i nastavak priče o bezimenom psu koji mi je postao prijatelj.
Odlomak:
"U Patagoniji ima mnogo lutalica. Mogu se videti ispred ulaza u prodavnice i zgrade, gde mirno leže, čekajući da ih neko nahrani. I ljudi im zaista donose hranu, brinući se i o tome da im podmetnu kartonske kutije kad je hladno ili kišovito. Stoga su sve te lutalice dobro uhranjene. Nikada nisam
Kao što sam napisao u prethodnom tekstu (Leskovac-Beograd za 1 dan), nakon jednog dana odmora i sređivanja bajsa, usledila je najlepša, a vala i najteža avantura u mojoj nevelikoj biciklističkoj karijeri: put do Đavolje Varoši, preko planine Gajtan, pa natrag u Leskovac preko Prokuplja (sve ukupno 200 km).
Nakon Beogradske (2 puta po 300 km), sve ostale ture izgledale su mi nekako lagane i premalene. Kao kada, recimo, nakon finala SP u fudbalu, treba da gledaš
Edamame je jelo od mladica soje u čauri, veoma uobičajeno u Japanu, Kini, Havajima i Koreji. Čaure se kuvaju u vodi sa začinima (najčešće so) i služe u komadu.
Izvan Istočne Azije, ovo jelo se najčešće može naći u japanskim i nekim kineskim restoranima, ali je i na drugim mestima steklo popularnost kao zdrava hrana.