Pre neki dan sam u ulozi Konzula upoznao Britanca po imenu Ken Roberts. Ken je stupio u kontakt sa našim Konzularnim odeljenjem jer je odlučio da provede sledeće 4 godine svog života obilazeći svet biciklom, a put ga je naveo u Srbiju. „Dovraga," pomislio sam u sebi, „živi primerak pravog britanskog ekscentrika". (To vam je, ako se neko slučajno pitao, eufemizam za „ludaka"). I ako imate naviku da cenite ljude po prvom utisku i vi biste ga tako posmatrali u trenutku kada se pojavio u jarko žutoj kabanici.
Novembar je mesec nara. Mogranj, šipak, nar, granat, "jabuka prepuna koštica", lat. Punica granatum....jedno od najstarijeg voća koje je čovek kultivisao i uzgojio još pre nekoliko milenijuma. Jevreji ga smatraju božjim darom i jednom od Seven Species, koje je bog specijalno njima namenio, između ostalih semena i voća,
У посети мало познатој етничкој заједници у Мађарској
Говоре или су говорили српски, хрватски и мађарски, а нису ни Срби, ни Хрвати, ни Мађари. Иако их и једни, и други, и трећи понекад својатају, они су , како сами кажу, ипак „нешто између". На питање шта то заправо значи, становници Тукуље, малог
Ovo je zahvalnica talasu koji je mnoge autore izneo na površinu i učinio ovo mesto mnogo bogatijim.
Trajao je, otprilike, 16 meseci.
Bilo je lepo, bilo je kvalitetno, bilo je zabavno.... nadam se - biće opet.
Music is a princess
I'm just a boy in rags
I would gladly spend my life
carrying her bags
If in dying I'd move her or make her heart stir
if I thought for one moment I'd be missed
but extravagant gestures are wasted on her
she's a princess, I'm Oliver Twist
Music is a princess
I will remain unknown
falling asleep at night
dreaming of her throne
But her jewels are brighter than my eyes can bear
and although
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
Šta smo? Lisice ili ježevi? Da li znamo mnogo manjih stvari ili jednu veliku stvar?
Pitanje bi, verovatno, većini nas promaklo, kao i većina drugih pitanja, da nas ne podsećaju kako ono ima mračniju i setniju stranu - umorni od površnosti svaštarenja umemo s tugom da se sećamo propuštenih prilika da se nečemu potpuno i iskreno prepustimo, da bi drugi među nama tugovali za šarolikim svetom i životom kroz koji su provukli jednodimenzionalno vreme neke uže strasti.
Često imamo osećaj da smo u pogrešnoj koži, i često izgleda da je naša potreba da se zašijemo u pogrešnu kožu iskonska, deo azbuke ljudskog karaktera.
Inspirisana sjajnim tekstom blogokolege Unfa, a već odavno iznervirana autobusima GSP-a koji šaraju gradom izduvavajući otrovne gasove iz sebe, istovremeno bez blama optužujući mene da sam, kaobajagi, ja ubica a ne oni, reših da objavim ovaj blog, napisan još pre više od godinu dana. Prvi deo objavila sam još u Potpalublju, ko želi može ga pročitati ovde: "Da li je Krugolina ubica? (1. deo)".