Uradili smo tačno ono što je trebalo da uradimo:
95 minuta ... Srbija - Nemačka 1:0 - !!!:)
Ovaj post bi bio dovoljno sadržajan i da je sastavljen samo od tog lepog i uzbudljivog iskaza -
Srbija - Nemačka 1:0 ...!!!
Zapravo, sve je rečeno u mom prethodnom postu. Nisam želeo da se bavim analizama sastava našeg tima, detaljima igre... Interesovao me je, isključivo, stav prema utakmici sa Nemačkom, našim starim fudbalskim prijateljem i valjda najvećim rivalom.
Dakle - sve piše ovde, u PRVOM POLUVREMENU !
Prvi pisani zakon na svetu, onaj Hamurabijev, o pivu kaže sledeće: „Pivo ne sme sadržati previše vode i ne
sme se prodavati po previsokoj ceni". Koristili su ga svi, a bilo je obavezan deo ishrane robova koji su gradili piramide. Postoji priča da je upravo pivo razlog prestanka nomadskog života kod ljudi. Ono je najstarije i najčešće korišćeno alkoholno piće na svetu.ednom je Charles Bukowski rekao: "Drinking is an emotional thing." Proširila bih ja to i na hranu. Ne može to oko nje svako. Priprema hrane, kuvanje i uživanje u dobroj hrani, sa svom strašću i zadovoljstvom koje neko može tom prilikom pokazati, ne može se porediti sa trpanjem kakve bilo hrane u sebe, zato što je eto, vreme jelu. Priznajem da ja nisam bila oduvek ona koja voli da se bakće poslovima po kuhinji, ali ljubitelj dobre hrane sam bila - uvek. Sećam se kako je davno moja prva kuhinja bila opremljena osnovnim "alatkama", ali koje nisu bile često upotrebljavane. Hmm...mladost, ludost.
U ovim prebrzim i stresnim vremenima, sve manje ima ljudi koji imaju vremena za hobi. A to je jedna toliko nagradjujuca aktivnost. Em cete uzivati u samom procesu stvaranja, em ce vam ostati nesto sto vam se zaista dopada, bez obzira da li uopste ima upotrebnu vrednost. To mogu da garantujem. Ja sam igrom slucaja dosla na ideju da napravim sebi neku zanimljivu ogrlicu. Naravno, zanimanje zicama, perlama i dragim kamenjem mi neverovatno smiruje zivce, a pored toga imam i gomilu dzidza-bidza koje niko drugi nema. :)
Tako da, drage moje, pletite, heklajte, sijte, vezite... sta god vam
AleXandar Lambros
Pokrenuti ovu temu zaista pomalo jeste kao pisati o sigurnoj kući za muškarce u zemlji u kojoj je nasilje nad ženama toliko deo folklora da se u najvećem broju slučajeva niti prepoznaje. Ili, recimo, ozbiljno raspravljati na temu diskriminacije belih anglosaksonskih protestanata u Americi.Ali, prvih par dana leta s temperaturom preko trideset stepeni i meni postaje nemoguće a da ne negodujem protiv pandemijskog zlostavljanja muškaraca. Maltretiranje o kome je reč, do te mere se prećutkuje i podrazumeva da nisam ni znao kako se to stručno zove te sam na internetu morao da potražim koji je to izraz pandan svima poznatoj judeo-hriščanskim kulturnim kodom uslovljenoj mizoginiji. Reč je o mizandriji.
neću da se sećam tih ratnih profitera čija je sva moć u tudjoj nesreći, u tudjem strahu ili tudjoj pohlepi, koji rastu i jačaju na ljudskim slabostima ko djavo, daću sve od sebe da zaboravim da sam sedela za istim stolom i jela sa njima, pila sa njima, da sam ikada imala ikakva posla s njima, neću da se sećam tih polupismenih, tih paranoidnih, prevrtljivih,
Kada jednom odem sa ovom mesta (koje i ne postoji) a to će se desiti uskoro one way or another ostaće mi u sećanju samo:
jedna sunčana terasa u Zvečanu, jedna komšinica
Ovo nije blog o tenisu!