Jedna od karakteristika koja odvaja zene od muskaraca je poznata tolerancija na bol. Zene lakse podnose bolove, manje se zale, imaju visi prag tolerancije.
Najbolji dokaz je : nosenje visokih potpetica.
Pitanje muskarcima. Koliko
Biti originalan
nije lako
Seo Bog, uzeo istinu, izdelio je na komadiće i svakom čoveku dao po jedno parčence. Svaki čovek rado primi na sebe svoje parčence i, zagledajući ga zadovoljno sa svih strana, ode svojim putem. Razmileše se tako ljudi sa svojim komadićima istine. Svako ode u svoj kutak. I čuvaše brižno svako svoj komadić istine. Istina je svakome značila puno. Grejala je siromahe u hladnim zimskim noćima, krepila žeteoce tokom vrelih letnjih dana, tešila razdvojene ljubavnike.
Ali, kako je vreme prolazilo,
Pravilo u Irskoj je da posle godinu dana boravka, tj. voznje s medjunarodnom vozackom dozvolom, morate da polazete vozacki ispit. Prvo polazete za Provisional Licence - samo test, a u roku od sest meseci od uspesno polozenog testa mora da se okusate u saobracaju.
Posto smo supruga i ja tu duznost obavili proteklog vikenda, krenuli smo u proceduru podnosenja zahteva za Provisional Licence (tada mora da zalepite na vasem vozilu znak L), sto podrazumeva
Da li je sujeta jaca od bola?
Jedna od karakteristika koja odvaja zene od muskaraca je poznata tolerancija na bol. Zene lakse podnose bolove, manje se zale, imaju visi prag tolerancije.
Najbolji dokaz je : nosenje visokih potpetica.
Pitanje muskarcima. Koliko
(кад би се свет кретао само по правилима а не и изузецима био би тамница, те с'тога .....свако је херој своје драме)
јутро, буди ме мелодија шарки на капцима прозора док жмиркањем цедим мрак из очију. ветровито је ово поморавље но све више ме маами. ноћу уживам у треперењу звезда јер калота небеска је без смога умишљајући ,негде ваљда прочитано ,да је свету више стало до мене него што то јесте а то одрастањем нажалост заборављамо слуђени перфидношћу утонулих терминолошких разлика међуљудских недорека који се труде да угуше живот у нама.сећања посебно.дани су пак .....прича за себе.
I'm the man, I suffer'd, I was there (W. Whitman)
Ja nisam uvrnut tip, naravno.Ali volim uvrnute.
Naročito one koji šaraju po (tuđim) zidovima i (tuđim) sveskama/knjigama.
Shvatam da oni nešto hoće da kažu.
Pokušavam da budem dobar slušalac/gledalac drugih - ništa nema gore od toga da vam drugi nešto govore, a vi ne umete da ih (sas)slušate, pa ih čak ni u oči ne gledate.
"The Road goes ever on and on
Down from the door where it began.
Now far ahead the Road has gone,
And I must follow, if I can,
Pursuing it with eager feet,
Until it joins some larger way
Where many paths and errands meet.
And whither then? I cannot say."
~ J.R.R. Tolkien, The Fellowship of the Ring
Setio se sarkastične primene engleskih reči "infinite wisdom" pa obrasca gde mi što često falširamo i frljamo se u odlukama i razmišljanjima ponekad naletimo na vrlo ozbiljan izazov pa rešimo kako je vreme da "sednemo" i ozbiljno razmislimo.
I razmišljamo, razmišljamo, sve naše mane i bubice po po strani i pod kontrolom, razmišljamo i .... evo mudrosti, evo odluke, .... gore nego ikad :-) Naravno, u trenutku kada donosimo odluku mi ne znamo da je ona gora nego ikad pošto, zar ne, u ovako promišljenom procesu mi tu odluku nebismo doneli. Mi to saznamo nešto kasnije, iza tačke posle koje nema povratka.