срео сам се јуче са једним старим Играчем из израелског министарства туризма, у пемзији је Човек,
али он ме је, у суштини, учинио важним за Србију у Израелу, он на препоруку једног, исто тако драгог другара из вањског министарства,
били смо јуче на некој cool клопи, нa неком од ветровитих и прозрачних јерусалимских брда, ђе успут и жену и мајку своје ђеце нађох,
Ovi praznični dani - skoro dve nedelje odsustvovanja sa posla, jer svaka firma i ustanova gleda da spoji sva moguca crvena slova u kalendaru - posveceni su generalnom besposličarenju. Razmenjuju se posete rodbini i prijetaljima, jede se i pije preko svake mere dok onaj mali ostatak dana čovek provede usidren ispred TV-a ili kompjutera ubijajuci mamurluk ili gorušicu, gledajuci da kako-tako ubije vreme do sledece posete ili sledeceg prežderavanja i oblokavanja ...
Kako za koga, naravno!
Najvise volim petak popodne. Dodjem sa posla i znam da su ispred mene dva dana za odmor i zezanje. lagano planiram sta cu da radim, gde cu da izadjem i prosto uzivam u sopstvenom zadovoljstvu. Iako sam vec pocela spremati drzavni ispit pa moram malkice i da ucim, ta misao mi ne kvari srecu. Moram da priznam da sam rodjeni hedonista. Volim da se prepustim lepim stvarima mada vise trenutcima. Mislim da samo moji najblizi mogu da primete onaj bezobrazno samozadovoljni osmeh koji kaze "uh miline" kad lezim na plazi ili plivam u moru ili dok jedem moju omiljenu poslasticu. Moja sestra je do duse
Šta bi bilo, šta bi se desilo, da nisam otišao na taj rođendan?
Da li bih bio dobar pravnik, advokat, sudija... ?
Nije pravilo, usprkos izreci, da posle kiše ogreje sunce.
Zašto i kako su posle preživljenog infarkta nestali neki moji strahovi, fobije?
Zašto sam osetio potrebu da budem sa svojom majkom dan pre njene smrti?
I dan danji razgovaram s ocem kad odem na groblje.
Kako to da sam jedan od retkih koji se raduje tuđim uspesima?
Zašto sam ostavio Slobodanku zbog Nataše?
Da li bih uzeo da ponovo čitam
Not everyone understands house music, it's a spiritual thing
a body thing
a soul thing...
Ove godine Mr.Olimpija, odnosno izložba (instalacija (?)) najnapucanijih muskulatura današnjice, započela je neslužbeno prije takmičarskog dijela programa. Otprilike dogodilo se nešto slično onome kad se bokseri pofajtaju na zvaničnom vaganju pred meč.
Juce na nekom predavanju sretnem Stephena Shaleta. Neki ovde ce se setiti (nadam se u tastini) moje price Hotspur. To je taj. Nisam ga videla od kada je definitivno otisao u penziju. Imao je medju-fazu kad je par dana nedeljno, posto su ga isutirali iz kancelarije da bi se novi Veliki Tata uselio, sedeo sa nama u kancelariji Research Fellows. Uvek je dolazio sa novom pricom. Neki put nam je citao pesme koje je napisao, a jednom prilikom, kad smo bili nasamo, procitao mi je ljubavno pismo koje je napisao
[Помисли нешто потпуно другачије]
[Сваки човек је важан ]
Мишљење и свет
„Оно што мислимо је сувише различито
од онога што би требало да мислимо."
Чарлс Сандерс Пeрс
Човеково мишљење настаје као последица интелигенције, односно способности да се елементи из окружења уодношавају. Оно настаје из нагона за опстанком, односно потребе да се створи интерпретација света зарад лакшег сналажења у свету, пре свега зарад лакшег предвиђања будућих догађаја. Мишљење је дубоко посредовано искуством у свету, односно изложеношћу подацима из окружења. Што је то искуство богатије, то ће и човеково мишљење бити богатије.
Невоља са мишљењем је што је оно, у својој основи, непоуздано.
U našem neposrednom susedstvu odvija se vrlo zanimljivo suđenje, Na optuženičkoj klupi sedi Ivo Sanader, do pre dve godine nesporni politički lider u Hrvatskoj, čovek koji je tamo dobivao izbore dva puta za redom, zahvaljujući isključivo personalizovanoj kampanji.
Sanader ima tri suđenja za različite vrste korupcije, a ekonomski analitičari u Hrvatskoj njegovoj koruptivnoj hobotnici pripisuju milijarde kuna štete nanesene državnom budžetu i javnim fondovima.
Kad se detaljnije pogleda ono za šta se Sanader tereti, čovek ne može a da ne pomisli na gotovo identičnu