Galerija O3ONE, Beograd, Četvrtak, 24.jun u 19 h.
Izložba: UPDATE: SOPSTVENI (ŽENSKI) LIK
Autorka i kustoskinja izložbe: Suzana Vuksanović
Asistentkinja kustoskinje: Tatjana Panić
Umetnice: Ljubica Čvorić & Marina Tomić, Olga Ungar, Zorica Čolić, Ratka Lugumerski, Ksenija Kovačević & Milena Nena Popov, Željka Jović, Maja Rakočević Cvijanov, Ivana Đukić, Monika Sigeti, Jelena B. Kovačević, Dragana Žikić, Jelena Janev
- O romanu Bonavia Dragana Velikića -
Nema te prepreke koja može zaustaviti približavanje dva bića koja su se prepoznala.
Kada odeš, s tobom odlazi sve. Raspored slika u stanu, navike, stvari i predmeti, čitava jedna spomen-soba se rasformira
Dragan Velikić, Bonavia (Laguna, Beograd, 2012)
Među srpskim, a rekao bih i ex-jugoslovenskim književnicima današnjice na prste jedne ruke mogli bi se nabrojati autori čije se nove knjige iščekuju sa onom vrstom čitalačke i intelektualne pažnje i radoznalosti koja, recimo, može da se opiše kao karakteristična za velike i ozbiljne literarne i kulturne scene. Uostalom, šta je to što jednu književnost čini značajnom ako ne upravo taj osećaj poverenja probuđen kod čitaoca koji je (napokon) pronašao vlastitog pisca. Naravno, sa druge strane treba da stoji pisac koji to i takvo poverenje ničim ne izneverava. Jedan od takvih pisaca sa naših prostora svakako je Dragan Velikić - otuda je i njegov poslednje objavljeni roman Bonavia (Stubovi kulture, Beograd, 2012 / drugo izdanje: Laguna, Beograd, 2012) izazvao očekivanu pažnju u regionu. Velikić je nedavno dobio i uglednu Nagradu grada Budimpešte za uverljivost slike mađarske prestonice u njegovoj prozi - između ostalih, i u Bonaviji.
Izuzetno ne podnosim zadrte i ograničene, zadrte koji trte ograničene, varničenje, vatromete i petarde, šut za tri poena Ratka Varde, Tantum Verde, verande i gluperde, kao i glupandere, ne podnosim komplet plišane trenerke i mede u tonu, ronilačka odela i skafandere, bandere u A, TENT B, dalekovode iznad krovova, zapušene odvode i oluke, pomen rovova, bruke, jauke, muke i okuke, ljude univerzalne struke, univerzalni lepak i samolepljive pauke koji su namereni da nekog uplaše osim ako su zalepljeni na unutrašnjem dnu čaše, tako da se ne vide od pića
365lepihdana je radna verzija forsiranja optimizma reke.
Projekat realizuje ekipa koja pravi i godišnju konferenciju BlogOpen, skup blogera i korisnika društvenih mreža, pojedinaca i profesionalaca. Idejna kreatorka projekta „365 lepih dana" je Tatjana Vehovec, koja je direktorka konferencije, a Marko
(кад би се свет кретао само по правилима а не и изузецима био би тамница, те с'тога .....свако је херој своје драме)
јутро, буди ме мелодија шарки на капцима прозора док жмиркањем цедим мрак из очију. ветровито је ово поморавље но све више ме маами. ноћу уживам у треперењу звезда јер калота небеска је без смога умишљајући ,негде ваљда прочитано ,да је свету више стало до мене него што то јесте а то одрастањем нажалост заборављамо слуђени перфидношћу утонулих терминолошких разлика међуљудских недорека који се труде да угуше живот у нама.сећања посебно.дани су пак .....прича за себе.
Sitting on a beach under a coconut tree (but not under the very crown, I know that), I am contemplating birding and the meaning of life… Salty breeze comes from the Caribbean, way saltier than any Mediterranean sea breeze. Watching my first Brown Pelicans, I am inhaling deeply and commenting to Sergio Arias how strong the scent is. He answers: “Maybe the ganja those guys are smoking makes it that strong.”