Što manje treniram to više imam potrebu da pišem o weightliftingu. Kao da se opravdavam pred samim sobom... samom po sebi. Kad bih bar znao da je ta uzročnost dvosmjerna kolko danas bih prestao da pišem ... No ne znam. Prestanem ja na dan-dva, al' ništa ...
Jednom davno mama mi je rekla da su dvorske dame čuvale latice cvetova koje su dobijale od udvarača u malim kutijama. Kasnije sam saznala da mogu da se poprskaju parfemom. Kao što fotografija zarobi vremenski trenutak, tako latice zapamte nečiju naklonost, sačuvanu u kutijici.
Nekog cveće voli, nekog ne. Mama je obozavala cveće, a i ono nju. Sve joj je uspevalo. I sve bi bilo u redu da me jednom nije probudila u šest da vidim kako se "otvorila" ruža.
( белешком кафанског доколичења)
зашто се небисмо шалили (г. Ф.Бегбеде)
у дане кад теренски одмарам уби ме братее седентарни начин живота за рачунаром (што посао ,што списатељска зависност) , а што је још шокантније, јавља ми се дефицит у способности разумевања оваквог начина живљења који ми је (по свему судећи) одређен наметнутом вољом корона створитеља,
или је наше око слабо и(ли) моћ нашег расуђивања о стварима које гледамо тако малена ...Андрић
Бог је ,по свему судећи окренуо леђа Земљи,али то не значи да је куцнуо час за ђавола , прво што ми напамет паде, moguce i prochitano negde , би, јер тај злодух затајених осетила умела је додуше да ти шареном лаажом дочара очекивано у причама које је непресушно млела из дана удан. докона, само је вребала жртву коју ће кликомпрстују у своје недореке привући сличећи риби Hiboku која једно око има па обавезно у пару живи ради прегледа околиша.овоа пута пар је био Отацми ,
накнадна памет је казна у свему и свуда ( г М.Вуксановић )
трајање, неминовно, доводи до спознаје откривањеа апсурда личног живљења те варљивости свакодневнице, но ипак опстаје екстатичност homo ludensa која и даље трепери у духу сваког од нас, умевши да узвитла скривене слојеве мисли и опажаја сетним исповедањем прошлости, те зебњом запитаности над будућношћу ,али и радости искушавања сопствених способности јер су једнако провокативни и евокативни.
Tadija Janičić: Ljudi koji vole da gledaju u sise
Kustos izložbe: Novi Nebojša Milenković
Galerija O3one, Uzun Mirkova 10, Beograd, 30.septembar – 20.oktobar 2016.
Otvaranje izložbe: petak, 30.septembar 20 h
Nemački lekari (a svi, jelte, znamo da je nemačka medicina najbolja na svetu!) nedavno su obelodanili rezultate desetogodišnjeg naučnog istraživanja kojima je nepobitno dokazano kako svakodnevno desetominutno gledanje u ženske grudi ima blagotvorno terapeutsko dejstvo na rad srca, regulisanje krvnog pritiska i preventivno smanjivanje stresa. Takođe, zaključeno je i kako kontinuirano praktikovanje ove kontemplativne estetske i egzistencijalne prakse ima sposobnost i potencijal da produži životni vek za najmanje pet godina!
* * *
I pre no što sam počeo da radim u biblioteci, prema knjigama sam imao poseban odnos. Tezu kako postoje knjige koje određuju naše živote, ova prelepa žena čula je upravo od mene. Bio sam ubeđen da o tome neću govoriti, ali ne mogu da prećutim kako su stvari među nama postale vanredno ozbiljne onog časa kad je počela da pozajmljuje moje vlastite knjige. Pri tome, posebno interesovanje pokazivala je za one koje još uvek nisam ni napisao.
Mi ga najčešće nismo svesni - ali uvek postoji trenutak kada žena pred nama počne da se svlači. Kad počinjemo bivati sve bliži jedno drugom. To je zato što se prava žena uvek skida u slojevima: najpre odbacuje predrasude, pa stid, onda lošu prošlost, zatim jednoličnu sadašnjost - gaćice dolaze tek na kraju. Ne mogu opisati spokojstvo koje sam osećao pri pogledu na njena mala, špicasta kolena dok se približavaju stolu za kojim sedim. Pa ustreptalost ovlašnih dodira njenih dugačkih, negovanih prstiju u trenucima dok preuzima knjigu. Sekunde koje smo znali da produžimo toliko da nam je delovalo kako traju satima.
Ако не пронађемо лек за белу кугу, ускоро нас неће бити довољно ни за колективну одговорност.(г. А.Баљак)
старо је правило да сваки догађај ваља забележити одмах чим се догоди,за врућа трага ,ако мислиш да је уопште вредно сачувати га од заборава.стога је од памтивека писмености сваком ко је наумио бележити догађаје свога живота правило да не ваља одлагати него што пре напишеш оно што си доживео то ће бити боље не само живље и разговетније него верније и истинитије знатижељним потомцима.
8. oktobar 2019.
Ne zaboravi masku za oči za spavanje. I jednu dodatnu merino majicu. Ujutru dodaj četkicu u neseser. Naočari za čitanje u torbicu oko struka. Platnu karticu i novac u nepromočivu torbicu. Namesti krevet jer će te sve dočekati kako si ostavila. Isključi bojler, produžne kablove, zatvori ventil u kupatilu…
Ne mogu, zaista ne mogu sve ovo. Mnogo mi je lakše kad stalno putujem i samo idem dalje i dalje, ne brinući se o tome šta imam, šta ostavljam, šta moram da uradim i šta nikako ne smem da propustim. Predugo živim slobodno i sad mi je sve
9. oktobar 2019.