Ne poštuje starije; ne poštuje renome; igra neizgrađenim mangupsko-folirantskim stilom.
Siledžijski udara lopticu, i namerno gađa ćoškiće.
Ukratko - Majstor!
Naime, šef državne revizorske institucije, Radoslav Sretenović, ničim izazvan, saopštio je da DRI neće kontrolisati poslovanje političkih stranaka. Navodno, nema kapaciteta. I niko da pisne. Oko ovog pitanja je politička klasa napravila
Carpatii Orientali
Septembar
Kotrljajući se po Istočnim ili Orijentalnim Karptima kao da prolazimo kroz vremeplov. Konji upregnuti u zaprege klackaju se putevima lagano, ne narušavajući dremež putnika koji se voze u njima, na nestvarno zelenim pašnjacima pastiri lenjo, podlakćeni u debeloj hladovini, nadgledaju stada ovaca i krava, a sela sa ljupkim drvenim kućama, sa čijih se terasa i balkona šareni cveće, spokojno
Milan Nikolić
Produženi espreso sa hladnim mlekom, minimum dva puta dnevno, kao po receptu – prepodne i predveče, moja je najdraža obaveza tokom dana. Kad mi baš ne ide, to mi dođe kao epicentar, najdraže i najslađe ukradeno vreme. Danas, kada se neprestano govori o hedonizmu, dužnost mi je to da napomenem. Mada, u mom slučaju je pre reč o eskapizmu. Kafu obično pijem sam, kada nekoga povedem to više nije to, za mene je
Gospa-Nata je lako nakrivila glavu i kroz pomalo stegnute kapke gledala u ogledalo. Ozbiljna, tamna haljina bila joj je samo za dlaku komotnija nego onda kad ju je jedini put obukla, na venčanju mladje ćerke. Posle više nije bilo prilike. Nije je obukla ni za sahranu zetu, jednom od Vitezova gospa-Natinog stola; pristojne sahrane nije ni bilo jer ga je u zatvoru ubila Tajna policija koja ga je tajno i sahranila. U crkvu i tako nikad nije išla i haljina je izvadjena iz ormana tek sad. Stavila je na glavu šešir, nalik na žirado, samo crn. Nikad nije nosila šešir, ona je radna žena a ne neka buržujka, ali, ovo je bila specijalna prilika.
Tako blizu a tako daleko
25. avgust
Dokopali smo se Rumunije i, premda sam sada u komsiluku, dalje sam od kuce nego kad sam krenula iz Bratislave.
Prvi utisak -- hm. Pa, sve deluje tako poznato, vec vidjeno i nekako "nase". Recimo, internet-kafe iz kog ovo pisem. Podseca na Srbiju pre deset godina jer u kafeu apsolutno nista ne radi: kompjuter ne moze da prepozna nijedan drajv, internet jedva otvara Google (pokusaj otvaranja Gmaila je uzaludna misija), a svi programi rade tako sto se kompjuter prvo zabaguje, onda ga resetujemo, pa Jovo-nanovo dok ne proradi.Rec-dve o planovima: nameravamo da po rumunskim Karpatima i Transilvaniji pedalamo mesec dana i naparvimo oko 1.500 km. Sa dosadasnjih 1.500 to ce biti lepa brojka, mada brojevi uopste nisu vazni. Vazna je avntura, vazno je da sam na putu vise od mesec dana i da se sve bolje osecam u kozi vagabunda. Dokle cu stici, ko zna.
Moj današnji gost-autor je blogokolega oskar-z-wild:
ЗАТВОР ТО ЈЕ ФАМИЛИЈА
написаo oskar-z-wild, као одговор на књигу dr Бранка Бокуна "Femina Sapiens, Matriarchy for Humanities Sake, A New Anthropology" (Лондон, 2009.)
Највећи затвор то је - фамилија. У затвору су криминалци. Доминантни и најопакији криминалци су мајке. Љубав је монета којом се исплаћује послушност. Љубав према плоду своје утробе је златна полуга која је мерило сваке љубави. Они који су избачени из затвора су једини слободни, али већина слободних наставља да куца на врата других затвора не би ли се поново попели на криминалну лествицу.
Gost autor: Bryan Keith
Nice mountains, friendly people, almost no traffic, the lowest prices I've seen in Europe. Ukraine, manna for cycle tourists?
Mi i medvedi
11. avgust
Juče smo definitivno napustili Slovačku. Kampovali smo nedaleko od granice, u Narodny Park Magurski, gde su medvedi i vukovi pod zaštitom World Wildlife. Toje ona divna organizacija koja u svom logu ima pandu, a posao joj je da štiti nedomaće životinje u njihovim prirodnim staništima. Daklem, u jednom takvom smo proveli