Milan Nikolić
Ko životari na Parnasu, a ko se bahati na Olimpu savremene srpske književnosti (deo prvi)
"Njegov minhenski stan je bio jedan predivan penthaus u šumi.Bukvalno sve se uključivalo na daljinski."
"I da ne zaboravim Hyatt. I on je bio deo nas"
Marijana Mateus, Amuage, p.134;190
super je kako se nama iz pomešanih životnih priča, skrivenima iza starih imena, zbilja ponekad razbija u lice sa svim svojim budalizmima. može se mnogo toga reći o upravi institucije koja dozvoljava mladima za ljudska prava da lepe plakate o dobrosusedskoj saradnji sa kosovom i o zločinačkoj vladi izraela koja sistematski ubija palestince dok srbija to podržava, već uvežbana u kršenju ljudskih prava. ali lako je pričati o skupini ljudi, a teže o konkretnim ljudima koji su temelj takvih institucija. .
Slika 1
Kod neke opičene žene koja je, valjda, dozvolila ovima iz Mladih za ljudska prava da lepe plakate o dobrosusedskoj saradnji sa Kosovom i o zločinačkoj vladi Izraela koja sistematski ubija Palestince dok Srbija to podržava. Žena ima neku funkciju, ove nižerangirane šalteruše su me poslale kod nje jer sam se bunila što moram da se izjašnjavam po nacionalnosti (jer ne moram, to je Ustavom zabranjeno).
“Ne idemo redom kojim se reklo, već kako je se u sećanju steklo.To jesu znane zgode i lica, a ipak sve tek je obična skica…” Savremeniji administrator… Razumećete… nisam bio na licu mesta… opisane događaje znam samo iz priča, tračeva, delimično i na rumunskom jeziku, koji sam skoro potpuno zaboravio. Gde god je ostalo nepopunjeno tekstom, gde god su iznete neke pogrešne informacije
Milan Nikolić
"Umetnost je ono što ja činim drugima, kultura je ono što drugi čine meni"
Branislav Dimitrijević
"Kada veroučitelj kaže učeniku da dobri ljudi idu u raj, onda on upali tv i kroz reality programe gleda - raj"
Eto... tako... opet trešti. Opet se svuda puca. I noć se kostreši. Trepuće odozgo.
Sila leti u vis. Crveno, zeleno, plavičasto, narandžasto... Kao da se vatreni div iskašljao, zaboravivši da turi ruku preko usta...
A ja - kao i oduvek - čini mi se da sve mogu da podnesem, samo lošu muziku ne mogu.
Odmah da se ogradim - ne volim kad se pije, a pogotovo ne kad se preteruje sa pićem. Nisam zadrti antialkoholičar, al' eto, kanda mi ostale traume iz detinjstva...
Kakve traume?
Ma imali smo kuma - fin čovek, šarmantan, pravi kozer, ma milina jedna osim kad dođe vreme za bilo kakvu proslavu.
Čim se okupi više od pet ljudi za stolom, on udari po svemu što sadrži alkohol (pa makar bile i rum kuglice - zbog čega je bio navukao večitu mržnju mlađih naraštaja koji su, normalno, kolače smatrali svojim vlasništvom), udari dakle da pije dok god ima ičega, a onda, obavezno, otpočne raspravu koja se završava svađom epskih razmera.